Imate kuću veličine 80 kvadrata. Investirajte 150 tisuća kuna u solarnu elektranu na krovu, vratit ćete prodajom proizvedene struje investiciju za 7 godina, a onda idućih sedam godina zaraditi – još 150 tisuća kuna! Na ruku vam ide i Direktiva Europske unije koju je preuzela i Hrvatska – do 2020. godine potrebno je smanjiti 20 posto stakleničkih plinova, smanjiti potrošnju, odnosno povećati energetsku učinkovitost za 20 posto, te implementirati 20 obnovljivih izvora energije (OIE) u ukupnoj neposrednoj potrošnji. Do te iste 2020. godine u Europskoj uniji treba podignuti OIE s 8,5 posto na 20 posto, od čega 12 posto udjela mora biti od sunčane energije preko fotonaponskih solarnih elektrana.
Obnovljivi izvori
U Hrvatskoj, zemlji koja obiluje sunčanim satima, pogotovo priobalno područje, ovoga trenutka od 14 posto potrošene energije koja nastaje iz OIE, većinu čine velike hidroelektrane izgrađene u prošlosti, dok je udio iz drugih obnovljivih izvora energije manji od – 2 posto, a udio iskorištene solarne energije računa se u promilima i iznosi 0,001 posto.
Uglavnom, jako smo daleko od preuzete obveze 20 posto OIE do 2020. godine, a uza sve to Hrvatska uvozi veliku količinu relativno skupe električne energije iako bi je mogla nadomjestiti proizvodnjom iz – solarnih fotonaponskih elektrana. Ipak, plan o isplativoj investiciji i zaradi zapeo je kod nas u birokratske prepreke pri ulaganju u solarne elektrane. Na to je u Zadru na 6. danima inženjera elektrotehnike upozorio dipl. ing. el. Darko Angebrandt.
On je istaknuo kako je za svaku pohvalu bilo donošenje novoga pravilnika o stjecanju statusa povlaštenog proizvođača električne energije za fotonaponske elektrane koji je proceduru ubrzao na prihvatljivih 60 dana, a i prihvatljiva poticajna cijena koja je osiguravala povrat investicije za 6 do 7 godina.
Sve su to bili razlozi velikog interesa građana i poduzetnika da ulože vlastita sredstva i štednju u tehnologiju koja je isplativa i državi dugoročno značajna. Pokrenut je niz procesa od projektiranja do izvođenja, mjerenja i ispitivanja te puštanja u pogon solarnih elektrana pa se značajan broj tvrtki okupio oko tog energetskog koncepta.
Stagnacija koncepta
– Nažalost, već početkom ove godine, taj je novi energetski koncept Vlade doživio značajnu stagnaciju i stotine tvrtki ostale su bez posla nakon službenog priopćenja HROTE (Hrvatski operator tržišta energije) da se propisana kvota za integrirane solarne elektrane na krovovima od 15 MW za 2013. godinu potrošila prije negoli je godina i započela.
Cijela godišnja kvota potrošena je za manje od 30 dana! Investitori su zbunjeni, ne znaju da li nastaviti s projektiranjem i svi su u stanju iščekivanja što će donijeti novi Tarifni sustav za proizvodnju električne energije iz OIE koji bi trebao izaći 31. listopada, a propisat će poticajnu cijenu i dozvoljene kvote za 2014. godinu – kaže Angebrandt i nastavlja:
– Kako je trenutačno u HROTE više od 500 zahtjeva s više od 30 MW nepotpisanih ugovora, ako Vlada i Ministarstvo gospodarstva ne donesu značajniji zaokret u definiranju kvota, i one za iduću godinu planut će u nekoliko dana.
Proces izgradnje solarnih elektrana i dalje će stagnirati, izostat će otvaranje novih radnih mjesta. Bilo bi dobro da Ministarstvo gospodarstva razmisli ili o ukidanju kvota za solarne elektrane snage do 30 kW ili da ispunjenje kvota kontrolira prema realiziranim i puštenim elektranama u pogon, a ne prema podnesenim zahtjevima, što otvara prostor špekulantima. Hrvatska komora inženjera elektrotehnike apelira na državu da se u svojim administrativnim aktima opredijeli želi li poticati takvu proizvodnju i u okviru nje otvarati nova radna mjesta ili ne – ističe Angebrandt.
Uvoz panela
•• Vijek je trajanja solarnih elektrana 25 godina, tako da može nastaviti proizvodnju i dalje, ali prema tržišnoj, a ne povlaštenoj cijeni. Razlike primorskog i kontinentalnog dijela Hrvatske u insolaciji je 30 posto u korist jadranskog dijela. Hrvatska uvozi panele, nemamo vlastitu tehnologiju za proizvodnju solarnih panela, ali postoje tvrtke koje dijelove panela slažu i montiraju i koje su uložile u proizvodnju prateće opreme za solarne elektrane.
Na čekanju 500 zahtjeva
•• Godišnja kvota od 15 megavata je 15 tisuća kilovata, što znači da se odnosi na 1500 prosječnih obiteljskih kuća. A zahtjeva ima i za veće elektrane od 100 kilovata, 300 kilovata velikih investitora na krovovima industrijskih objekata. U ovom trenutku 500 zahtjeva za nepotpisane ugovore u vrijednosti od 30 megavata u solarnim elektranama stoji na čekanju, znači dvostruka godišnja kvota.
Bez poticaja posao neisplativ
•• Prosječna cijena kilovatsata sa svim davanjima je 0,80 kuna, a poticajna cijena solarnog kilovata je od 2,5 do 3 kune. Da nema poticaja, posao se ne bi isplatio, pa država nadoknađuje tu cijenu. Pretpostavlja se da država zbog financijskih problema nema mogućnosti isplaćivati razliku i kvotama reže cijeli sustav. Otvaranjem toga procesa, uvođenjem boljih kvota, otvorili bi se poslovi za niz malih firmi pa bi i država imala višestruke koristi, od investiranja, poreza…
Pokušaj isplaćivanja poticaja bio je preko cijene kilovatsata, ali sad je to nemoguće jer cijena energije lagano pada. Drugi pokušaj bio je penaliziranje zagađivača, što je u zapadnom svijetu zaživjelo, ali kod nas ne. To su problemi za koje se ne zna kako će ih država riješiti i zbog toga je „sunce u hladu”. Njemačka je nedavno počela uvoditi destimulativne metode, ali Njemačka ima 20 posto obnovljivih izvora već sad, od toga 4 posto solarnih elektrana. Mi smo tek na početku – upozoravaju hrvatski inženjeri elektrotehnike.
