Kada za koji dan – a upućeni kažu da će to biti petak ili, najkasnije, ponedjeljak – saborski zastupnici završe svoje proljetno zasjedanje, pred njima će se naći punih devet tjedana odmora. Upravo toliko, naime, traje ljetna stanka u kojoj se Sabor, prema slovu Ustava, ne običava sastati osim ako nije riječ o nekoj izvanrednoj situaciji. Kako takve nema na vidiku, prilično je izvjesno da narodni zastupnici neće morati navraćati do Markova trga sve do 15. rujna.
Do tada će u devet i pol mjeseci prikupiti čak devetnaest slobodnih tjedana tijekom kojih nisu bili dužni pojaviti se na svojem radnom mjestu. Sabor je, naime, imao stanku u vrijeme božićnih i novogodišnjih praznika, pa je s radom počeo tek 23. siječnja. Svoju sedmu sjednicu okončao je 22. ožujka, nakon čega je uslijedila dva i pol tjedna duga pauza zbog uskrsnih blagdana.
Osma je sjednica počela 10. travnja, ali je zbog održavanja lokalnih izbora prekinuta 26. travnja. Stanka je trajala do 19. svibnja, odnosno puna četiri tjedna. Ako se tome pribroji i devet tjedana ljetnog “raspusta”, brojka slobodnih dana penje se na gotovo četiri i pol mjeseca. A sve vrijeme teče plaća od najmanje 15 tisuća kuna koja uredno sjeda na račun. Plus 1700 kuna zastupničkog paušala. Plus naknada za odvojen život (čak i ako zastupnik i nema obitelj!). Plus besplatan prijevoz.
A da ukinemo sve stanke?
Potpredsjednik Sabora SDP-ovac Nenad Stazić svjestan je odijuma koji među građanima izazivaju brojke o slobodnim danima zastupnika.
– Mi smo najomraženija skupina u društvu, pa nitko ne računa da zastupnik zapravo nema svoje radno vrijeme. Rad zastupnika nije samo onaj koji se vidi u Saboru. Zastupnici obilaze svoje izborne jedinice, sudjeluju u različitim protokolima, tribinama, televizijskim emisijama, daju intervjue za novine, primaju građane i pokušavaju riješiti njihove probleme. A nitko tu ne broji ni prekovremene, ni rad u sabornici do kasno u noć. Ako ne primaš ljude, žale se da ne komuniciraš s biračima. Ako primaš ljude, onda se pitaju zašto te nema na sjednici – ističe Stazić.
On smatra da bi u nekoj idućoj promjeni Ustava trebalo razmisliti o potpunom ukidanju ljetnih i zimskih stanki.
– Doista ne vidim zašto Sabor ne bi mogao početi raditi 1. rujna. Prema sadašnjim odredbama, za takvo što trebali bismo sazvati izvanrednu sjednicu – smatra Stazić, koji je pobornik modela u kojemu pitanje saborskih sjednica ubuduće neće biti regulirano Ustavom, nego tek parlamentarnim Poslovnikom.
A upravo izvanredna sjednica podijelila je prošle godine domaće političare nakon što je predsjednik Hrvatskih laburista Dragutin Lesar koncem kolovoza zatražio hitno sazivanje sjednice Sabora zbog prodaje Croatia osiguranja i Hrvatske poštanske banke.
Lesar: Vladajući drže tempo
– Vlada je raspisala međunarodni natječaj za odabir savjetnika za tu prodaju. Smatrao sam da je važno da i Sabor raspravlja o tome, no predsjednik Josip Leko odbio je provesti konzultacije među klubovima zastupnika i sazvati izvanrednu sjednicu – podsjeća Lesar.
Veći intenzitet rada Sabora, na žalost, ne ovisi o oporbi, nego o vladajućima, ističe Lesar, a oni su očito, i prošle i ove godine, procijenili da je stanje u zemlji redovno i da nema nikakve potrebe za izvanrednom saborskom sjednicom.
