Ivo Bilić, član uprave Hypo banke i nestranački kandidat SDP-a za gradonačelnika Zadra, bio je najmanje dvaput, a moguće i tri puta predmet interesa istražitelja zbog sumnje u počinjenje gospodarskog kriminala u svojstvu direktora deviznog sektora Dalmatinske banke.
Prvi put Bilić je bio predmet policijske istrage 1993. godine zbog Tekstila, drugi put 1996. zbog TIZ-a, o čemu je “Slobodna” nedavno detaljno pisala demantirajući pritom optužbe gradonačelnika Zvonimira Vrančića iznesene na račun Bilića, te treći put, koncem 1999. ili početkom 2000., zbog “Bagata”.
Prva dva slučaja uspjeli smo potvrditi u zadarskom Županijskom državnom odvjetništvu, dok za postojanje trećeg postupka u ŽDO-u nemaju nikakvih spoznaja, premda su nam dvojica zadarskih sudaca tada uključena u postupak potvrdila njegovo postojanje. Međutim, ono što je zajedničko i bitno za sva tri slučaja jest neosporna činjenica da je Ivo Bilić iz svih tih “procesa” izišao čist i neokrznut, kao potpuno nevin čovjek.
– Ne, nemam informacija o tom postupku. Prema mom indeksu osoba protiv koji su podnesene kaznene prijave Ivo Bilić se spominje dva puta: 1993. i 1996., dok uz predmet iz 1999. stoji oznaka da je riječ o starijem predmetu iz 1994. Vjerojatno je riječ o nastavku postupka iz 1993. koji je poslije prekvalificiran i spušten sa Županijskog na Općinsko državno odvjetništvo. U tom slučaju je sigurno i promijenjen broj predmeta… – kazao nam je zamjenik županijskog državnog odvjetnika Slobodan Denona.
Slučaj TIZ-a
I dao nam razloga za razmišljanje: zašto nije moguće u ŽDO-u potpuno raščistiti sve repove oko “slučaja Bilić”? Je li u pitanju uistinu “nered” koji vlada u označavanju spisa ili je riječ o (ne)namjernom zadržavanju repova kako bi se uvijek kad nekome zatreba, kao nekidan Vrančiću, moglo reći da postupci protiv Bilića “još uvijek nisu završeni”?
Naime, iako nam je predsjednik ŽDO Ivan Galović izričito rekao da je slučaj TIZ-a iz 1996. bio jedini postupak koji se prije i poslije vodio protiv Ive Bilića, već sutradan novine su demantirale županijskog državnog odvjetnika. Točnije, demantirao ga je njegov zamjenik, Slobodan Denona, koji u isto vrijeme dok Galović za “Slobodnu” tvrdi da se protiv Bilića vodio samo jedan postupak iz 1996., u Zadarskom listu otkriva da je ŽDO protiv Bilića i još dvije osobe još 1993. podiglo optužnicu “zbog zlouporabe položaja i ovlasti i krivotvorenja službene isprave”.
Štoviše, optužnica iz 1993. protiv Ive Bilića, B.L. i R.I. postaje pravomoćna, ali u postupku pred Županijskim sudom sutkinja Enka Moković donosi oslobađajuću presudu za sve. ŽDO se na to žali Vrhovnom sudu, no tijekom žalbenog postupka nastupa apsolutna zastara, čime je prvostupanjska oslobađajuća presuda u korist Bilića praktički potvrđena.
Treći pokušaj kaznenog progona Ive Bilića od strane Ivana Galovića, za koji nismo uspjeli dobiti službenu potvrdu, tiče se navodne Bilićeve umiješanosti u “pljačku” Bagata tešku 21 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Uz Ivu Bilića optužnica je teretila i članove uprave Dalmatinske banke, N.D.-a i D.P.-a.
Istražni sudac međutim odbija zahtjev ŽDO-a za pokretanje istrage zbog nedostatka dokaza, a s njim se slaže i Izvanrspravno vijeće Županijskog suda u Zadru. ŽDO se na to žali Vrhovnom sudu, no Vrhovni sud žalbu odbija, pa tako i treći pokušaj kaznenog progona Bilića pravomoćno pada u vodu.
Crveni direktori
Iako na zadarskom sudu nema previše sugovornika koji su spremni čak i anonimno komentirati slučaj Bilić, većina naših izvora potvrđuje riječi bivšeg predsjednika uprave Dalmatinske banke Nevena Dobrovića objavljene nedavno u Slobodnoj Dalmaciji kako je Bilić, kao i brojni drugi “crveni direktori” iz tog vremena, bio na udaru vrha HDZ-a koji je i onda, pa i danas, više-manje znao uspješno kanalizirati “svoje interese” od tajne policije pa do županijskog državnog odvjetništva.
Podsjetimo, bilo je to vrijeme kada je sadašnji župan Stipe Zrilić (HDZ) bio šef SUZUP-a, Svemir Vrsaljko (HDZ) šef policije, Šime Prtenjača (HDZ) župan, dok je Ivan Galović bio i ostao šef ŽDO-a. Ivo Bilić, dakle, nikad nije bio nikad osuđen, dva pokušaja pokretanja istrage protiv njega 1996. i 1999./2000. odbio je Vrhovni sud zbog nedostatka dokaza, a u jedinom sudskom postupku vođenom protiv njega (1993.) oslobođen je svih optužbi.
