Nedavni gaf jednog zadarskog portala na najbolji način ilustrira djelić svega što se u posljednje vrijeme događa u virtualnim medijima: greškom je objavljen pet-šest mjeseci star tekst u kojemu su spomenuti HDZ i SDP, i to je bilo dovoljno za stampedo od 80-ak komentara ispisanih pod raznim nadimcima.
Dosjetljivi je urednik shvatio da je objavljen stari tekst, pa ga je zanimao broj komentara pod istim tekstom u vrijeme kada je tekst prvi put objavljen. Očekivano: bilo ih je svega 12! Predizborna kampanja očito je “uvišestručila” broj komentara, dodala im žestinu i predvidljivo pod jednim klikom miša objedinila “kurve”, “lopove” i “shizofreničare”, “gamad”, “mafijaše” i “pedere”, “ustaše”, “četnike” i “partizane”.
Internet je donio neviđenu demokratizaciju i otvorenost javnog prostora, otvorene su neslućene mogućnosti iznošenja bitnih i do tada javnosti skrivenih činjenica i podataka, proširen je prostor javne kritike i utjecaja na kreiranje javnog mišljenja. No, kao i kod svake tehnologije, pojavila se i tamna strana interneta, s bezgraničnim mogućnostima istodobnog kuljanja bujice dezinformacija, spinova i strašnog zagađivanja virtualnog svijeta kojemu ni tvorci internetskog čuda još uvijek nisu doskočili.
Sve brojniji portali krcati su brzih i lako dostupnih autorskih tekstova i (dez)informacija praćenih komentarima ispod izmišljenih nadimaka čime su “vlasnici nickova” dobili savršen alibi u izbjegavanju bilo kakvog tereta odgovornosti za napisano. Internet je, zajedno s pripadajućim društvenim mrežama tipa Facebooka i Twittera, pretvoren u Pandorinu kutiju koja nekome može spasiti, a nekom doslovce uništiti život.
Istina, otvoren je i put kaznenog sankcioniranja uvreda iznesenih na internetu, ali je broj tužbi i pravomoćnih sankcija još uvijek simboličan u odnosu na količinu utuživih tekstova. Nije dugo trebalo da političari prepoznaju potencijale interneta i neslućene mogućnosti koje im pruža: lak dolazak do birača i utjecaj na kreiranje stavova javnosti, ali i dezintegraciju i čerečenje političke konkurencije.
Posljednjih nekoliko mjeseci cijela je priča intenzivirana i u Zadru, pa su lokalni portali zakrcani očito orkestriranim stranačkim komentarima “nick-bombaša” iz HDZ-a, SDP-a, ali i svih drugih političkih i interesnih grupacija pod doslovce svaki “politički tekst”.
Da se nije preselio u Osijek, zadarski sociolog Zlatko Miliša sigurno bi progovorio o “generaciji internet-terorista” s preporučenom akcijom “sedam dana bez komentiranja”, ali je i mnogima drugima upalo u oko da je ovo prva lokalna kampanja s nešto izraženijim utjecajem interneta.
Uspije li Marko Pupić Bakrač s Akcijom mladih i vlastitom Nezavisnom listom zaista ući u Gradsko vijeće, Zadar će dobiti i svoga prvog “internet-vijećnika”, jer je Pupić Bakrač prvi koji je portalskim kolumnama zakoračio u politiku koristeći sav potencijal novog medija. Što o utjecaju interneta na birače misle u klasičnim političkim strankama?
Bez odgovornosti
– Društvene mreže i portali imaju značajnu ulogu, ali korištenje mogućnosti da se bilo tko bez ikakve odgovornosti može uključiti u kreiranje ili komentiranje tekstova, čini te portale nevjerodostojnima. Zato im, zakonito, pada i utjecaj, pogotovo kod meritornih potrošača informacija.
Komentare pod tekstove ne čitam, svejedno mi je što neki anonimus piše. To na ozbiljne ljude nema utjecaja jer su ti komentari mahom smišljeni i organizirani, autori su u nečijoj službi, a to onda nije stav pojedinca, nego nečija strategija. Gdje bismo stigli kada bismo anonimne stavove uzimali za ozbiljno i na to nasjedali, kaže laburist Drago Čulina.
Paralelno sa sve brojnijim portalima, Zadar je gledao i seriju fotomontaža uperenih prema lokalnim moćnicima, a do sada je samo Vlado Šestan imao hrabrosti javno se otkriti kao autor “Posljednje večere”. Uslijedila je i Facebook stranica “Anonymousa Zadar” s novom navalom političkih provokacija, novim montažama i prozivanjima. SEnD Naši su birači zreli i sami mogu razlučiti što je istina, a što je laž.
Vrijeme pokaže da ono što netko želi proizvesti, na koncu dovede do potpunog kontraefekta. Što se “zadarskih Anonymousa” tiče, rekao bih da uopće nije riječ o ogranku pravih Anonymousa jer se oni ipak bave malo značajnijim temama od stolica koje koštaju stotinjak kuna. Na internetu se događa rat koji određeni lokalni portali žele nametnuti ovdašnjoj političkoj javnosti, ali sam uvjeren da je to uzaludno nastojanje kratkog daha, smatra prvi čovjek HDZ-ove kampanje Joso Nekić.
Nikola Turčinov iz SDP-a skreće pažnju na iskustvo nekih svjetskih političara smatrajući da će globalizacijom ta iskustva postati i domaća:
– O utjecaju interneta i društvenih mreža na vođenje izborne kampanje svjedoči i kampanja Baracka Obame koji je izbore dobio preko Facebooka. U odnosu na prethodnu, u prošloj je parlamentarnoj kampanji Kukuriku koalicija potrošila manje za jumbo plakate, a više za internet-marketing jer broj korisnika interneta konstantno raste. To je najlakši put za neposredno dolaženje i kontakte s biračima. Ozbiljna kampanja bez Facebooka više nije moguća, jer jedan tekst s portala stiže do neograničenog broja čitatelja.
Lažna imena
– Što se komentara na lokalnim portalima tiče, tu nitko ne može parirati HDZ-u i vojsci zaposlenika u gradskoj upravi, ali tako komentari brzo izgube smisao jer ljudi vide da se radi o stranačkoj pucnjavi i gube volju za čitanjem, kaže Turčinov kojega se u “internetskim debatama” često prepoznaje kao trola, odnosno višestrukog autora SDP-ovih “nick-komentara”, ali on to odbacuje tvrdeći da bi u tom slučaju “neprekidno morao biti zatvoren u sobi s deset kompjutora kako bi se mogao baviti samo time”. Internetski pritisak i prodor “cyber-ilegalaca” na lokalnu političku scenu tek je na početku, njegovi krajnji dometi su nepoznati.
