Dvadeset godina prošlo je otkako je ratne 1993. godine skupina zadarskih entuzijasta osnovala Maticu Zadrana, u Hrvatskoj jedinstvenu nestranačku udrugu koja je počela kao građanska inicijativa s ciljem promicanje kulture življenja u gradu Zadru i očuvanja njegova hrvatskoga identiteta, a koja je s godinama postala svojevrsni glas zadarske savjesti.
Na čelu ove ugledne i prepoznatljive institucije osam posljednjih godina bio je Ivan Babić, kojega je od ovoga tjedna na mjestu predsjednice Matice Zadrana naslijedila Milenka Bukvić, bivša ravnatlejica Znanstvene knjižnice.
S dosadašnjim predsjednikom Babićem razgovarali smo o radu Matice u proteklome dvadesetogodišnjem razdoblju i njenim brojnim aktivnostima koje su znatno pridonijele razvitku grada, osobito na poljima kulture i umjetnosti.
Dr. Perović – simbol Matice Zadrana
* Danas kad ste napustili mjesto predsjednika Matice Zadrana, kakvi su Vaši osjećaji i dojmovi kada se osvrnete na proteklo razdoblje?
– Moji osjećaji su raznovrsni. S jedne strane prisutno je zadovoljstvo i radost zbog svega što je Matica Zadrana postigla i uradila u protekla dva desetljeća, a s druge strane ima i tuge i žalosti za onime što smo željeli, a nismo mogli napraviti. Iako u budućnosti, zbog osobnih razloga, više neću sudjelovati u radu Upravnog odbora, uvijek ću biti ponosan na sve što je Matica ostvarila od osnivanja 1993. godine do danas. Naša programska načela godinama su provođena, rekao bih, vrlo uspješno. U prvome redu, naše je djelovanje okrenuto prostorno prema gradu Zadru i njegovoj bližoj okolici, a sadržajno prema pitanjima i problemima koje postojeće političke, društvene i socijalne organizacije ne mogu ili ne žele rješavati.
Nastojali smo svim građanima, a posebno mladima, kroz naš rad i aktivnosti stvoriti duhovni i materijalni prostor u kojemu će moći ostvarivati svoje želje, sposobnosti i vještine, ali i iskazivati ljubav prema Zadru. Brojnim akcijama i manifestacijama radili smo, vjerujem uspješno, na vraćanju građanskog i gradskog identiteta Zadranima, a poticajnim prijedlozima učinili smo neprocjenjivu kulturnu baštinu Zadra dostupnom i još više prepoznatljivom. Vjerujem da će se ista načela promicati u radu Matice Zadrana i u budućnosti, te da će ih novo vodstvo učiniti još aktualnijima i prilagođenijima novom vremenu i novim izazovima.
* Koje je razdoblje za Maticu Zadrana bilo najteže i predstavljalo najveći izazov?
– Bilo je to u vrijeme desete obljetnice koja nije niti obilježena. Naime, već prije te 2003. godine članstvo se počelo smanjivati, bilo je nezainteresirano za rad, a nije postojala niti evidencija članova. Zbog svih tih razloga počelo se i manje raditi. U Matici sam počeo djelovati u drugoj polovici 2003. godine, najprije kao “vanjska” pomoć Upravnom odboru koji je tada brojio svega tri do četiri člana. Došao sam na poziv tadašnjega predsjednika prof. dr. Slavka Perovića, može se reći simbola Matice Zadrana, i tada nisam bio član. U to vrijeme zbog malog broja članova i sveopće neaktivnosti gotovo je došlo do ukidanja Matice. Da nije bilo dr. Perovića i tajnika Ante Dellavie to bi se zasigurno i dogodilo. Nakon održane izborne skupštine koncem 2004. godine, na kojoj je izabran novi Upravni odbor, Nadzorni odbor i sud časti i na kojoj sam izabran za predsjednika Matice, pokušali smo se ponovno organizirati i pokrenuti Maticu. Rezultati koji su uslijedili pokazali su da smo u tome uspjeli. Nastavili smo prema zacrtanim smjernicama i iz godine u godinu postizali sve bolje rezultate. Nedavno smo obilježili dvadesetu obljetnicu i tom prigodom predstavili monografiju “Matica Zadrana – dvadeset godina” autora Pavla Jerolimova i Morisa Nakića.
* Vaš rad pomažu različite institucije, udruge i pojedinci. Na koji način, i dobivate li prijedloge i sugestije za rad i od nečlanova?
– S obzirom da se s našim članovima, barem s većinom, susrećemo jedino na godišnjim skupštinama i manifestacijama koje organiziramo, u budućnosti bi trebalo pronaći načina kako se češće susretati jer kroz češće kontakte i razmjene mišljenja stvaraju se i nove ideje za naš rad. Naravno, neki od naših članova – a trenutačno ih je oko 200, dolaze u naš ured, i sami predlažu akcije koje smatraju da bi trebalo poduzeti. Veseli nas što i od ljudi koji nisu članovi Matice Zadrana čujemo pohvale za naš rad, ali i neke sugestije. Uvijek ima i onih koji dolaze s nerealnim zahtjevima koji nisu u našem djelokrugu rada i koje nismo u mogućnosti ispuniti. Što se tiče financijskih sredstava, jedinu novčanu pomoć na godišnjoj razini dobivamo od Grada Zadra na način da nam se isplate troškovi za odrađeno iz predviđenog programa. Na poseban zahtjev u manjoj mjeri financijski nam pomogne i Zadarska županija, a ostalo su sredstva sponzora i od članarine. Sredstva su, nažalost, nedovoljna za podmirenje svih realnih troškova.
Ovu prigodu želim iskoristiti kako bih se u ime Upravnog odbora zahvalio svima koji su nam se tijekom godina odazivali na naše brojne manifestacije, osobito sudionicima raznih predavanja, tribina, okruglih stolova, koncerata itd., koji su na njima sudjelovali rado i bez naknade.
– Tijekom godina građanima smo ponudili bogat program koji je sadržavao raznovrsne događaje, o čemu svjedoči i mnoštvo plakata kojima su Zadrani pozivani na razne manifestacije – od predavanja, tribina, izložba, koncerata, pa sve do organiziranja potpisivanja peticija, akcija dobrovoljnjih darivanja krvi, ali i manifestacija zabavnog i sportskog karaktera kao što su biciklijade, krosevi, akcije poput “Sportom protiv droge” i sl. Nastojali smo apelirati na gradske vlasti, ali i na “obične” Zadrana svaki put kad je trebalo pomoći najugroženijima, kao što su, primjerice, djeca s teškoćama u razvoju. Posebno želim izdvojiti naše protivljenje izgradnji termoelektrane na ugljen, a zauzimanje za plinofikaciju Dalmacije. Na to smo apelirali organiziranjem tribine i prosvjednim pismom protiv izgradnje termoelektrane na ugljen Vladi Republike Hrvatske. Naš Aktiv dobrovoljnih darivatelja krvi organizirao je vrlo uspješne i brojne akcije darivanja krvi.
