Novo istraživanje o bakterijama koje provode elektricitet moglo bi dovesti do izuma bio-baterija koje bi bile ekološki prihvatljive, a mogle bi se koristiti u tvornicama ili u čišćenju tla od teških metala.
Naime, u novom broju časopisa Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS) objavljeno je zajedničko istraživanje znanstvenika s britanskog Sveučilišta East Anglia i američkog nacionalnog laboratorija Pacific Northwest iz Washingtona, koje pokazuje da posebni tip bakterije Shewanella oneidensis provodi električni naboj kad je u blizini teških metala.
Konkretno, ove bakterije žive od željeza i teških metala, jednako kako mi ljudi živimo od kisika, piše Business Insider. Bakteriju se jednostavno može položiti na metal ili mineral, a ona potom preko proteina stvara električni naboj kroz svoje stanične membrane. To znači da bi znanstvenici mogli ove bakterije izravno povezati s elektrodama i tako stvoriti novu, ekološkiju i čišću bio-bateriju. Energija koju bi takve baterije stvarale bila bi obnovljiva, nezapaljiva i netoksična, piše portal.
Može se naći u morima i rijekama
Bakteriju Shewanella oneidensis inače se može naći u morima i rijekama, od Amazone do Baltičkog mora.
“Znali smo da bakterije mogu prenositi elektricitet u metale i minerale te da te interakcije ovise o posebnim proteinima na njihovoj površini. Međutim, nije bilo jasno rade li to proteini izravno ili neizravno kroz nepoznate posrednike u okolišu”, rekao je voditelj istraživanja dr. Tom Clarke iz UEA. Zbog ovog problema su znanstvenici morali uzgojiti sintetičku verziju bakterije i testirati proteine za koje su vjerovali da provode elektricitet.
“Naše istraživanje pokazalo je da proteini mogu izravno dodirnuti površinu minerala i stvoriti električnu struju… Ove bakterije pokazuju veliki potencijal za stvaranje mirkobnih gorivnih stanica u kojima bi se elektricitet stvarao razgradnjom domaćeg ili poljoprivrednog otpada”, objasnio je Clarke. Kazao je i da bi u budućnosti ove bakterije mogle biti posebno od koristi u područjima gdje nema solarne energije jer mogu kontinuirano raditi, primjerice u udaljenim područjima nakon potresa ili na dnu oceana.
