O “Elektroalergiji” ili “bolesti mikrovalova” već smo pisali, ali dosad još nismo imali zabilježenih slučajeva u Hrvatskoj. No, slučaj 44-godišnje Osječanke priču o ovom poremećaju donio je i u naše krajeve.
Ovaj je poremećaj u Švicarskoj i Švedskoj već priznat kao bolest, a u Italiji i Francuskoj oboljeli imaju i svoja utočišta. U Hrvatskoj još gotovo nitko ne zna za oboljenje pod nazivom elektrosenzibilnost i, nažalost, takvi pacijenti se najčešće smatraju psihičkim bolesnicima, piše Glas Slavonije.
Već duže vrijeme na bolovanju
Riječ je o bolesti čiji je osnovni simptom nemogućnost boravljenja u blizini bilo kakvog elektromagnetskog polja. Preciznije, oboljeli ne mogu gledati televiziju, slušati radio i pričati na mobitel, a da pritom ne osjećaju neke zdravstvene probleme kao što su glavobolja ili alergijske reakcije.
Ovih se dana sa svojom pričom javnosti obratila i 44-godišnja Osječanka, inače profesorica stranih jezika, koja je zbog ove bolesti već duže vrijeme na bolovanju.
“Prve simptome dobila sam još prije 20 godina, kada sam zbog intenzivnih vrtoglavica prošla sve moguće pretrage, ali liječnici nisu mogli ustanoviti što mi je. No, posljednjih godina moji su problemi kulminirali pa mi danas smeta televizor, fiksni telefon, a posebice sam osjetljiva na blizinu mobitela. Simptomi koje osjećam su intenzivno lupanje srca, vrtoglavice, peckanje, svrab, trnu mi ruke i noge, osjećam se kao da sam u snu i da je sve oko mene nestvarno, te da ću od užasa umrijeti”, rekla je za Glas Slavonije Osječanka, koja zbog neshvaćanja okoline želi ostati anonimna.
Stres i anksioznost?
Liječnici tvrde da je riječ o stresu i anksioznosti, a okolina je pokušava uvjeriti kako se sve događa samo u njezinoj glavi.
“Najviše bih voljela i sama vjerovati da je sve na psihičkoj bazi i da si umišljam, ali stanje mi je sve gore. Najradije bih se sakrila u Faradayev kavez. Rado bih otišla i na neki pusti otok, ali ne znam kako do njega doći, jer sam prilikom posljednjeg putovanja autocestom doživjela vrlo mučno iskustvo napada iznimne alergije na licu i lupanja srca. Pokušala sam doći do karte na kojoj bi se vidjelo gdje su sve u Osijeku postavljeni mobilni i slični odašiljači, no ti podaci su nedostupni. Voljela bih kada bi ovim člankom netko prepoznao da i sam ima iste simptome, te da razmijenimo iskustva i eventualno osnujemo udrugu oboljelih. Ovo je bolest o kojoj se još jako malo zna, a vjerujem da osim mene ima još ljudi koji pate, posebice danas, kada su elektromagnetski valovi svuda oko nas u nenormalnim količinama”, zaključuje Osječanka.
