Dramski pisac Ivo Štivičić, jedan od zaštitnih simbola Televizije Zagreb i Hrvatske televizije, gostujući u emisiji ‘Nedjeljom u dva’ kako u Hrvatskoj ‘danas nema ni komedije, ni tragedije, nego je to kulturološka zbrka između želja i onoga što se ima’. ‘Nije demokracija uzeti vlast i demonstrirati moć, nego omogućiti ljudima korak bliže sreći, da čovjek ne pati, ne tuguje i ne priželjkuje tuđe. Izgubili smo moralnu relaciju na stvari koje imamo i koje žive oko nas’, rekao je Štivičić
Autor čuvenih serija ‘Kuda idu divlje svinje’ i ‘Putovanje u Vučjak’, Ivo Štivičić govorio je o svojoj bogatoj karijeri, ali i stanju u društvu, no nije htio puno govoriti o Crkvi. Konstatiravši kako bi ‘o Crkvi mogao reći puno ružnih i poneku dobru riječ’, istaknuo je kako je, ‘kad je u jednom dnevnom listu vidio fotografiju dvorca fra Zovka u Americi presjekao sve svoje opservacije o odnosu Crkve i države’.
‘Veliki je to, ogromni dvorac sa 30-ak soba u kojem on živi, ima i nekoliko bazena i kabineta, zapravo nešto što se rijetko i u snovima može zamisliti da bi čovjek Crkve mogao imati. A ima… Ljudi Crkve imaju mnogo. Vole fratri imati pune džepove, i puno para, i bogata zdanja, a ni intimni život nije im postan kao što se priča’, rekao je Štivičić.
Kao primjer megalomanije naveo je zgradu Vojnog ordinarijata, za koju je ustvrdio da ‘nalikuje grčkoj akropoli’. ‘Vrlo rado bih predložio gospodi s Kaptola da Ordinarijat pretvore u koristan prostor i daju ga profesoru Đikiću ili onom drugom Đikiću da unutra rade, stvaraju, istražuju i pišu. Nešto će korisno oni sigurno pronaći, a budući rat čekat će svoju akropolu na nekom drugom mjestu’, poručio je Štivičić.
Nije želio izravno odgovoriti na uklanjanje plakata za predstavu ‘Fine mrtve djevojke’ kazališta Gavella. Po njemu, ‘baviti se micanjem plakata i pravljenjem stava oko plakata je neozbiljno za svaki grad, državu i vlast’. ‘To je pravo i djelo pisca, kazališta, glumaca. Što sve glumci kroz svoja usta nisu propustili? Što sve nisu rekli? Skinimo onda čitavog Shakespearea’, predložio je Štivičić.
Smatra kako je ‘drama koja nema moralnog poučka, roman koji to nema negdje skriveno – zabrinjavajuće’. ‘Živimo u tužnoj i obeshrabrujućoj zemlji, a bez nade i hrabrosti ne može se ništa napraviti. Hrabrost je osnovna energija ljudskog postojanja i s njom možete napraviti sve’, kaže Štivičić.
