Gotovinina se obrana orijentirala na rušenje presude u dijelu vezanom uz uporabu hrvatskog topništva, dok su Markačevi dodatno rušili tezu o udruženom zločinačkom pothvatu
Gotovo je već pet godina otkako je počelo suđenje Anti Gotovini i Mladenu Markaču. Više je od godinu i pol dana otkako su osuđeni na kazne od 24 i 18 godina zatvora, a u presudi je stajalo da su članovi udruženog zločinačkog pothvata (UZP), koji je naredio državni i vojni vrh Hrvatske, s ciljem protjerivanja Srba. Za Hrvatsku je to bila potpuno neprihvatljiva presuda, a sve su nade polagane u žalbeni postupak. Konačnu odluku izravno će, u petak u 9 sati ujutro, pratiti stoga stotine tisuća građana Hrvatske.
Samo rijetki naći će se, odvojeni staklenom pregradom, na galeriji najveće haaške sudnice broj 1. Na kojoj ima mjesta za tridesetak novinara i sedamdesetak mjesta za publiku. Očekuje se da će sve biti gotovo unutar jednog sata, premda je, dođe li do nekih tehničkih problema, sudnica rezervirana na dva i pol sata. S obzirom na to da je Gotovina ostao dosljedan stavu da njegova supruga Dunja i djeca Ana i Ante ne trebaju biti izloženi javnoj dramatici u Haagu, oni na galeriji neće biti. Kao ni brojni prijatelji Gotovine, koji će, zbog sličnih razloga, finale suđenja pratiti u Hrvatskoj. Na galeriji će, međutim, biti Željko Dilber, osobni, obiteljski i ratni prijatelj generala. S nekoliko metara udaljenosti iza stakla, Mladena Markača izravno će pratiti nekoliko njemu bliskih osoba.
Tu je supruga Mirjana, koja je već na početku tjedna otputovala u Haag. Na galeriji sudnice bit će i njihovi obiteljski prijatelji Maja i Davor Pavlović, ratni suborac Martin Čačić kojeg s Markačem povezuje i strast prema lovu, te generalov bliski prijatelj i suborac Ante Šoljić. Događaj neće proći i bez još jedne osobe koja ima posebno mjesto u Markačevu životu, njegova prvog odvjetnika i osobe od generalova najvećeg povjerenja Miroslava Šeparovića.
Rušenje presude
Žalbeni postupak, čiji rezultat u neizvjesnosti drži generale i cijelu Hrvatsku, bio je kratak i intenzivan, a probudio je nadu mnogima koji očekuju bolje vijesti iz Haaga. Timovi obrana pojačani su međunarodnim stručnjacima za žalbene postupke (Gotovinin Guenaelom Mettrauxom, a Markačev Johnom Jonesom i Kaijem Ambosom), pa se Gotovinina obrana orijentirala na rušenje presude u dijelu vezanom uz uporabu hrvatskog topništva, dok su Markačevi dodatno rušili tezu o udruženom zločinačkom pothvatu.
Predsjedajući sudac Žalbenog vijeća Theodor Meron poslao je obranama i tužiteljstvu okvire za raspravu. Prvo – je li prvostupanjsko sudsko vijeće pogriješilo kad je odredilo udaljenost od 200 metara kao granicu zakonitosti udara artiljerijskih granata od vojne mete, i na temelju toga izvelo zaključak da je Knin bio nezakonito granatiran, s ciljem protjerivanja civila. Drugo – mora li sudsko vijeće povući druge svoje zaključke bude li odbačen kriterij zakonitosti od 200 metara. Treće – mora li Tribunal shodno tomu povući i zaključak o nezakonitom granatiranju. Četvrto – treba li odbaciti zaključak o postojanju UZP-a ako se utvrdi da granatiranje Knina nije bilo nezakonito.
Alternativna odgovornost
Ubrzo, suci šalju i dodatni dopis i obraćaju se tužiteljstvu – traže od njega da odgovori je li moguća krivnja Gotovine i Markača i po “alternativnim oblicima odgovornosti”. U slučaju da se utvrdi da nisu krivi za nezakonito granatiranje krajinskih gradova, niti da su bili članovi UZP-a. Premda su suci naglasili da to ne prejudicira njihovu odluku, pravni stručnjaci u tome zahtjevu vidjeli su signal da je prvostupanjska presuda ipak neodrživa.
No, tužitelji su brzo odgovorili da to ništa ne mijenja na stvari. – Ako ne postoji odgovornost zbog UZP-a, postoji zapovjedna odgovornost. Osim toga, generali su jednako krivi i kao pomagači u zločinačkom pothvatu – kažu. Obrane su, naravno, na to reagirale suprotno. Drže, ako nema nezakonitog granatiranja, što čitavo vrijeme i iznose, te ako nema UZP-a, ne može se utvrđivati ni alternativna odgovornost i generali trebaju biti pušteni.
Obrana je rekla da nema mjesta utvrđivanju alternativne odgovornosti jer se o tim okolnostima nije uopće raspravljalo u žalbenom postupku.
Gotovina u konačni rasplet ulazi stavom kako mu je kao čovjeku žao za svaki izgubljeni ljudski život i uništenu imovinu, no kako ne može biti odgovoran za to što su drugi učinili ili propustili učiniti dok je on već bio dalje u Bosni. Markač, pak, sa stavom da nije bio dio nikakvog zločinačkog pothvata te da nije planirao, počinio niti prikrio ikakve zločine jer se to protivi njegovim životnim uvjerenjima.
