Istraga nad tvrtkom Farmal koja je potplaćivala liječnike obiteljske medicine, da bi propisivali lijekove iz ponude te tvrtke, svakako je jedna od najznačajnijih antikorupcijskih akcija u zemlji. Slične akcije rijetke su i u svjetskim razmjerima, budući da se globalno selo uglavnom pomirilo s nemoralnim poslovanjem velikih farmaceutskih tvrtki i puštaju ih da nesmetano vladaju svijetom.
Nije stvar ni u Farmalu ni u DORH-u: riječ je o tome da na vidjelo izlazi priča koja eksplicitno razjašnjava kako posluje farmaceutska industrija, kako posluju liječnici i zdravstveni sustav i koliko to malo ima veze s interesom pacijenata i javnog sustava zdravstva.
Činjenica da farmacetuske tvrtke potplaćuju liječnike ovisno o količini propisanog lijeka, poznata je ljudima koji se bave zdravstvenim sustavom, no šira javnost takvo što teško može i zamisliti bez ovakvih akcija. Prebrutalno zvuči, gotovo kao horor priča.
Također je jasno da Farmal nije i ne može biti jedini, već je riječ o beskrupuloznom sistemu farmaceutske borbe za svaku lipu na tržištu.
Ovo nije prvi ni jedini slučaj koji to jasno prokazuje, ali je možda prvi pred kojim nitko neće zatvoriti oči.
Razlozi su mnogi.
Prvo, izvršna vlast, koja ništa nije učinila da se korupcija u zdravstvu počne rješavati, sada mora priznati pred čim je zatvarala oči. Osobno sam ispisala na stotine sličnih priča, no svaki put je neki ministar zdravlja negirao realnost i mantrao o „pojedincima koji su zgriješili”. Ovo nisu pojedinci: sistem je korumpiran. Ministarstvu zdravlja bi moglo biti neugodno zbog jasnog dokaza da netko drugi rješava taj problem, pa bi barem na kratko mogli poduzeti neke mjere ili barem predložiti izmjene zakonodavstva za koje ranije nitko nije htio ni čuti.
Radi se o, prvenstveno, uvođenju zakona koji će osigurati transparentan odnos između liječnika i farmaceutske industrije. Riječ je i o, dakako, uvođenju pravih antikorupcijskih mjera u zdravstvu koje zasad ne postoje ni u natruhama.
