U atriju Kneževe palače Zadarsko društvo arhitekata Zadra priredilo je promociju knjige “Nedovršene modernizacije: između utopije i pragmatizma”, autora Maroja Mrduljaša i izdavača Udruženja hrvatskih arhitekata, koja prati istoimenu izložbu.
– Izložba “Nedovršene modernizacije” predstavlja rezultat dvogodišnjeg istraživačkog projekta kojeg je pokrenulo Udruženje hrvatskih arhitekata u suradnji s Oris-kućom arhitekture (Zagreb), Muzejom arhitekture i dizajna (Ljubljana), Umjetničkom galerijom Maribor, Društvom arhitekata Beograda i Koalicijom za održivi razvoj (Skopje). Projekt je nizom istraživanja, konferencija i izložbi obuhvatio prostore koje je stvorio “socijalistički napredak” u Jugoslaviji te pokušao utvrditi što se s tim prostorima dogodilo nakon sloma zajedničke države i nestanka socijalizma, istaknuo je autor Maroje Mrduljaš.
Zadarski primjer
Izložba predstavlja brojne arhitektonske projekte, u rasponu od turističkih eksperimenata na jadranskoj obali, koncepata za nove gradove i izložbene paviljone na međunarodnim izložbama, do zloglasnih javnih građevina i povijesnih spomenika u republikama bivše Jugoslavije od 1945. do 1990. godine.
– U samom gradu Zadru imamo sjajnih primjera interpolacije, odnosno ugrađivanja u povijesno tkivo za vrijeme poslijeratne obnove koje se baziralo na konceptu usklađivanja staroga i novoga. Tu vidimo da percepcija modernističke arhitekture koja je agresivna ili neosjetljiva prema povijesti nije baš, ili nije uvijek točna. Arhitekt i urbanist Kruno Milić koji je osmislio plan obnove Zadra 1954. godine uvijek je inzistirao na konceptu da se zadrži povijesna zadarska matrica i da se u nju postepeno ugrađuje moderna arhitektura, ali uvijek u duhu ambijenta koji je ovdje već postojao. Zadar i obnova Zadra nakon II. svjetskog rata je tema koja je već i internacionalno prepoznata kao važna, gotovo kao paradigmatska obnova povijesnoga grada, naglasio je Mrduljaš.
Arhitektura nikada ne postoji samostalno, izdvojena iz društva, kaže Mrduljaš, ona je uvijek povezana s društvenom stvarnošću bilo u smislu načina na koji se financira, donose odluke o nekoj gradnji itd. Osvrnuo se i na poslijeratnu obnovu povijesnog Zadra koji obuhvaća veliki dio gradiva knjige i same izložbe.
Kapaciteti mogli biti veći
– Struka visoko valorizira urbanistički pristup. Što se tiče same arhitekture, ovdje su radili najbolji arhitekti tog vremena, ali često se zna reći da to možda nisu njihova najbolja djela. Ta arhitektura možda nije ona najvrhunskija, možda to nisu vrhunci opusa tih arhitekata, ali je ključno da su se njihova djela dobro uklopila u ambijent te ih treba priznati kao nekakvu kvalitetu. No činjenica je kako je ta arhitektura mogla biti bolja te kako su kapaciteti tih arhitekata mogli biti zasigurno veći u obnovi Zadra, zaključio je Mrduljaš.
Izložba za sve zainteresirane otvorena je do 30. rujna, svakim danom od 10 do 22 sata.
