ZADAR– Tvrka Sojara, koja je izgrađena 1978. godine tek sada traži uporabnu dozvolu na osnovu studije koja treba dokazati kako taj pogon u Gaženici ima tehničko-tehnološka rješenje za zaštitu okoliš.
Iz zahtjeva, koju potpisuje Centar za čistiju proizvodnju, doznaje se kako je krajem prošle godine pokrenut postupak za ishođenje objedinjenih uvjeta zaštite okoliša.
Tehničko- tehnološko rješenje je od 9. kolovoza do 7. rujna na javnoj raspravi, s tim da će se u Gradskoj vijećnci održati 3. rujna javni uvid.
U Sojari nismo mogli dobiti nikoga da nam objasni zbog čega se tek sada traži uporabna dozvola. Iako se u studiji navodi kako je 1 000 tona dnevna proizvodnja, u zbilji prošlih godina Sojara prerađuje domaću soju i to samo dva mjeseca u godini kada pogon radi punim kapacitetom. Ostalo vrijeme provodi se u održavanju pogona u kojem kako, neslužbeno doznajemo, godišnji odmor traje cijelo ljeto. Obzirom na sušu, ovogodišnja prerada isključivo domće soje, pretpostavlja se da trajati još i kraće.
I dok za sojino ulje baš i nema tržišta, glavni proizvod ispada sojina sačma koja se koristi u uzgoju stoke. Zadarska Sojara jedini je takav pogon ne samo u regiji već u Istočnoj i Srednjoj Europi. Da bi dobio svoje mjesto u EU mora imati ekološke standarde. U Studiji se navodi kako se pogon u Gaženici ne planira zatvoriti, ali i u tom slučaju studija donosi mjere kako to izvesti bez velike štete za okoliš.
Iako se u studiji spominju inspekcijski nalozi u javnosti nisu baš poznati slučajevi ekoloških incidenata iz Sojare,bez obzira što dobro upućeni kažu da soja, kada se smoči smrdi ko crni vrag. Sve informacije o stanju okoliša, daju se isključivo preko krovne tvrtke Agrokor, detalj je iz studije. Do sada u praksi nije bilo ni jednog javnog priopćenja o Sojari iz Todorićevog koncerna, ali studija to nalaže kao buduću obavezu.
Sojara zapravo tako malo radi da je time i smanjen rizik od štetnog utjecaja na okoliš.
