Čovjek u ministarstvu radi kao vozač. Prema kolektivnom ugovoru za državne službenike i namještenike, njegov koeficijent na plaću iznosi 0,90, osnovica je 5108, pa mu bruto plaća iznosi 4597 kuna. Odnosno neto plaća je oko 3900 kuna. Ako prosječan mjesec ima 168 radnih sati, sat rada vozača iznosi 27 kuna.
No, svaki prekovremeni sat plaćen je 150 posto satnice, pa on iznosi 40,5 kuna. Ako je vozač odradio deset prekovremenih sati, na plaću će dobiti još 405 kuna. Nadalje, rad subotom više je plaćen, prekovremeni sat subotom iznosi 175 posto satnice, pa za taj sat dobije 47,25 kuna. Prekovremeni sat nedjeljom plaćen je 185 posto satnice, i taj sat njemu iznosi 49,95 kuna. Ako je naš vozač tijekom mjeseca odradio još deset prekovremenih sati subotom, i još deset nedjeljom, dobio je još 472,50 kuna, odnosno 499,50 kuna, ukupno 972 kune. Rad noću, nadalje, plaća se 190 posto satnice, pa to iznosi 51,30 kuna po prekovremenom satu noću. Ako je vozač odvozio još deset sati noću, dobiva dodatnih 513 kuna na plaću.
Povišica za magisterij
Ukupno je to 40 prekovremenih sati za koje će, sukladno kolektivnom ugovoru, vozač dobiti neto plaću od 5790 kuna.
Nadalje, tu je i terenski dodatak. Vozač koji na terenu provede više od 8 sati ima pravo na terenski dodatak u punom iznosu. On iznosi 170 kuna za osam sati rada.
Članak 44. kolektivnog ugovora nadalje uređuje dodatke za rad u turnusu. Za rad u turnusu službenik i namještenik ima pravo na uvećanje osnovne plaće za svaki sat rada za pet posto. Ako stavimo da je naš vozač dobio još jedan terenski dodatak u mjesecu (170 kuna), i da su mu se obračunali sati za rad u turnusu (rad od 12 sati dnevno u ciklusima, što ovdje iznosi 28,35 kuna po satu, odnosno 340,20 kuna za 12 sati), onda je njegova plaća taj mjesec iznosila 6300,20 kuna. U Ministarstvu uprave kažu da, iako kolektivni ugovor to predviđa, vozači ne dobivaju naknadu za rad u turnusu. Ali, teoretski se može, odnosno moglo se provesti (pod dežurstva, primjerice).
Uz ovo, kolektivni uređuje pravo na plaćene slobodne dane (vjenčanje, rođenje djeteta, smrti u obitelji, selidbe, davanje krvi …), povećanje plaće u iznosu od osam posto ako službenik magistrira, odnosno 15 posto ako doktorira, zatim povećanje plaće za rad u službi, uređuje i pravo na otpremninu pri odlasku u mirovinu.
Sistematski pregled
Vozač će još dobiti regres prije godišnjeg odmora u iznosu od 1250 kuna, božićnicu 1250 kuna, dar za djecu (500 kuna po djetetu), isplatu jubilarne nagrade, razne pomoći od rođenja djeteta (pola proračunske osnovice, 3326 kuna, isplaćuje se na neto plaću) do invalidnosti i slučaja smrti u obitelji. Usto, svake druge godine naš vozač (i ostali službenici i namještenici) idu na sistematski pregled, što Ministarstvo uprave plaća 500 kuna po osobi.
Na to ide naknada za prijevoz na posao i s posla.
Limit do 50 kilometara
Gornja granica udaljenosti mjesta prebivališta i mjesta rada bila je sto kilometara (ova Vlada planira je smanjiti na 50 kilometara), a donje granice nije bilo (ova Vlada misli uvesti donju granicu od dva kilometra koja se, kažu, mogu prepješačiti). Naknada za prijevoz iznosila je onoliko koliko je koštala putna karta, odnosno gorivo ako čovjek na posao ide automobilom, i još je na to išao mjesečni pokaz za gradski prijevoz u mjestu rada. Primjerice, službenik ili namještenik živi u Karlovcu, putni troškovi iznose mu 1400 kuna mjesečno i još dodatnih 360 kuna zagrebački gradski prijevoz.
Ako državni službenik ili namještenik unajmi stan u mjestu rada, a obitelj mu ostane u mjestu prebivališta, onda može primati naknadu za odvojeni život koja iznosi do 1600 kuna mjesečno, što pak isključuje naknadu za troškove prijevoza. Prošle je godine na tu stavku otišlo 17,6 milijuna kuna iz proračuna.
Izvučeni milijuni
Ako se držimo primjera našeg vozača koji, primjerice, stanuje u Karlovcu, a na posao putuje u Zagreb, on na 6300,20 kuna plaće dobije 1760 kuna za prijevoz, ukupno 8060,20 kuna taj mjesec.
Što je u ovom fiktivnom primjeru, temeljenom na činjenicama iz kolektivnog ugovora, sporno?
Ako je sve istinito, ništa nije sporno! No, sporno je ako je riječ o lažnim prekovremenim satima i lažnoj prijavi prebivališta.
Trošak javnog prijevoza za 230.000 djelatnika koji su direktni korisnici državnog proračuna (državna uprava, prosvjeta, školstvo, zdravstvo, socijala i javne službe) ovu državu stoji 1,1 milijardu kuna godišnje. Od toga jedna četvrtina njih, oko 25 posto, ima lažno prijavljeno prebivalište (o tome je prije četiri godine govorio tadašnji ministar financija Ivan Šuker, ali ništa nije poduzeo) i, dakle, varaju na prijevozu uzimajući novac za putni trošak. Tu govorimo o 250 milijuna kuna ukradenih iz državne riznice.
I drugo, prekovremeni sati. Za prekovremeni rad u prošloj se godini isplatilo 110,73 milijuna kuna iz državne blagajne, kažu u Ministarstvu financija. Nemoguće je, međutim, točno reći koji dio toga je otišao za pošteno odrađeni prekovremeni rad, a koji dio se ticao lažno upisanih prekovremenih sati sa svim onim “nijansama”, rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću … Još je 2008. tadašnja ministrica Jadranka Kosor iznijela da se zgrozila količinom lažno upisanih prekovremenih sati u svome ministarstvu, tobožnjih dolazaka subotom, nedjeljom, blagdanima … koji se nikad nisu dogodili. To je, navela je Kosorica, a nekoliko je puta potvrdilo više državnih dužnosnika, bilo moguće jer je se evidencija o dolascima na posao vodila manualno. Nakon toga je Kosor uvela elektronsku evidenciju i utvrdila da su brojni prekovremeni lažni. No, samo dio državne uprave ima elektronsku evidenciju, ostale se zato teško može kontrolirati.
Ugovor o djelu
– Istina je da obje stavke, lažni prekovremeni sati i lažne naknade za prijevoz, predstavljaju sivu zonu i da se na tim stavkama godinama varalo – kaže Tomislav Mičetić, ovlašten za obavljanje poslova glavnog tajnika u Ministarstvu uprave.
– Naveli ste primjer vozača na koje imaju pravo državni dužnosnici, oni su im na raspolaganju 24 sata. Bivša Vlada im je dopuštala da napucaju i 80 sati prekovremenog rada. A zakon je dopuštao 40 sati prekovremenih, pa su im ostatak isplaćivali na ugovore o djelu. To je protuzakonito. Zašto tadašnja Vlada nije reagirala? Ne znam, uglavnom su zapošljavali rođake, supruge, nećake, pa nema logike da ih onda prijavljuju – kaže Mičetić.
Prijavite svakoga tko krade i vara jer krade i vaš novac
Sadašnja garnitura Ministarstva uprave tvrdi da će učiniti sve da se spriječi krađa novca na lažnim troškovima prijevoza i lažnim prekovremenim satima. – Danas je broj maksimalnih prekovremenih smanjen na 30 sati. Kad u Ministarstvu uprave vidimo da će zbog specifičnosti posla vozač to premašiti, neke vožnje prebacimo domaru ili ekonomu. Ostalim djelatnicima smo rekli da im prekovremeni rad neće biti plaćen. Ovo ministarstvo u proračunu ima 90.000 kuna za prekovremeni rad, i to ne možemo probiti. Drugo, red će uvesti registar za centralni obračun plaća za državne i javne službenike, a govorimo o 230.000 ljudi. On je u završnoj testnoj fazi, preko 20 milijardi kuna godišnje prolazit će kroz taj sustav. Preko OIB-a djelatnika povezat će i MUP, HZZO, HZMO i Poreznu upravu….
A treće, apeliramo na savjest i etiku zaposlenika. Prijavite svakoga za koga mislite da vara jer krade i vaš novac. Sada će za to postojati osoba zadužena za nepravilnosti unutar kuće ili će onaj koji želi nekoga prijaviti ići na MUP – kaže glavni tajnik Tomislav Mičetić.
– Kako mislite da će prijaviti kolege ako postoje i rodbinski odnosi unutar određene ustanove ili institucije?
– Centralni registar puno toga će riješiti. Ima primjera da ravnatelj ima dijete koje je zaposleno u istoj školi i kojem dozvoljava lažnu prijavu prebivališta i lažne troškove za prijevoz. A ostali šute, što iz koristi, što iz straha – zaključuje glavni tajnik Mičetić.
