Svu svoju kreativnost, svoje ideje i hrabrost potrebnu za put na kojem je ishod neizvjestan, Marjana Bakmaz je prije osam godina usmjerila na tada nemoguću misiju: odlučila je “oživjeti mrtvaca”, zadarsku srednju Tekstilnu školu, koju je Ministarstvo već bilo otpisalo. Učenika u školi gotovo više nije bilo, nastavnici nisu mogli raditi jer nisu imali satnicu, nije bilo interesa za upis u ovu školu u gradu u kojem je tekstilna industrija potpuno nestala.
Marjana Bakmaz svojom vizijom nije prije osam godina samo spasila školu od zatvaranja, već se dogodilo čudo koje nitko nije očekivao: stvorila je školu koja više ne može upisati sve zainteresirane, pretvorila ju je u prvu i jedinu umjetničku školu u Zadru, formirala je usmjerenja grafičara, slikara, fotografa, dizajnera odjeće i tekstila, aranžersko-scenografske dizajnere… Umjesto “skidanja” Tekstilne škole iz mreže škola, kako je u Ministarstvu već bilo planirano, škola je dobila novi naziv – “Škola primijenjene umjetnosti i dizajna”, a interes za upis danas je toliki da se mora “podvući crta” jer se ne mogu svi upisati. U brojkama – prije osam godina škola je imala 157 učenika, devet razreda, 34 zaposlenika. Danas: 315 učenika, 14 razreda, 62 zaposlenika.
– Zaposlila sam 28 ljudi. Trebali su nam akademski slikari, kipari, grafičari. No unatoč novim smjerovima u našoj se školi još uvijek njeguju starije metode izrade i ukrašavanja odjeće, kao vezenje, heklanje, uzlanje… Moda se vraća nadahnuta nekim prošlim vremenima, potrebno je znati i starije tehnike i povijest odijevanja kako bi se moglo napraviti nešto novo – kazala je Marjana Bakmaz.
Kruna procesa metamorfoze i rada ravnateljice Bakmaz je prisutnost učenika ove škole na brojnim priredbama i događajima u Zadru i Hrvatskoj.
– Ne bih mogla ni nabrojati gdje smo sve prisutni. Ako bih krenula od kraja, sada je na državnom natjecanju iz likovnih umjetnosti u kategoriji “Povijest umjetnosti” učenica naše škole Manuela Pauk odnijela prvu nagradu – kaže Marjana Bakmaz.
Marjana Bakmaz je rođena Šibenčanka koja je u Zadru studirala hrvatski jezik i književnost. U Zadru je ostala, zasnovala obitelj i danas je majka 21-godišnje kćerke, te dvojice sinova u dobi od 15 i deset godina. Kada je prije osam godina odlučila preuzeti vođenje Tekstilne škole, bila je 35-godišnjakinja i tada najmlađa ravnateljica u Zadarskoj županiji. Činjenicu o spašavanju Tekstilne škole od sigurnog zatvaranja Marjana je zapravo već zaboravila, jer je okupirana velikim brojem projekata koje treba “posložiti”, s obzirom na to da se uz odvijanje nastave organiziraju i izložbe učenika fotografa, modne revije s odjećom koju su dizajnirale učenice, u tijeku su tzv. radionice za osmaše…
– Morali smo napraviti pravila za upis u našu školu, nije nam, kao drugdje, dovoljan bodovni prag, dakle ocjene koje osmaši donesu iz osnovne škole. Tako mi zadnja dva mjeseca nastave svake subote organiziramo radionice za osmaše, koji mogu obići našu školu i doznati sve što ih zanima. No u lipnju i srpnju se onda za njih organizira provjera likovnih sposobnosti, prvenstveno se radi o crtanju i slikanju, i njihovi radovi idu na ocjenjivanje – kazala je ravnateljica. Bodove koje dobiju ravnopravno se zbrajaju s bodovima iz osnovne škole i tek tada se formira lista za upis u, sada već prestižnu, “Školu primijenjene umjetnosti i dizajna”.
Unatoč atraktivnim usmjerenjima i predmetima, na kojima se, primjerice, proučava tekstil od koptskih tkanina, preko gotičkih tapiserija, pa sve do ulične mode, ili se učenici bave čipkarstvom u Hrvatskoj, ili, pak, kreiraju dodatke odjeći poput remenja, šešira i torbica, ali i donjeg rublja, škola je uvela “slobodne aktivnosti”.
Srednjoškolcima je ponuđeno, što su oni objeručke prihvatili, da rade animirane filmove – lanjski je videouradak tako odnio prvu nagradu u državi – rade stripove, izrađuju kazališne lutke i kostime, modne ilustracije, kazališne scenografije, a tu je osnovana i sekcija manekena. Škola godišnje organizira dvije modne revije.
No najveći broj učenika dođe na slobodnu aktivnost nazvanu “Crtanje živog akta muškarca i žene”.
– Preko studentskog servisa objavimo oglas i student može doći pozirati, za to dobije novčanu naknadu. Radi se o crtanju akta, ali student ipak obuče kupaće gaćice i miruje u poluležećem položaju dok ga učenici crtaju. Ako je hladno, stavimo mu grijalicu. Lani smo imali jednu studenticu i jednog studenta. Interes za crtanje aktova je toliki da gimnazijalci, koji su kat ispod nas, dođu u našu školu poviriti što se događa. To im je svima strašno zanimljivo – objasnila je Marjana Bakmaz.
Škola zapošljava veliki broj akademskih slikara, kipara i grafičara, među kojima su Josip Švaljek, Inga Budimir, Adam Marušić, Igor Budimir, Marko Perić, Mijat Radas, Jurica Blažević, Maja Pavin Radaljac…
SKOLA8
Učenici su nedavno izložili svoje fotografije u Zavičajnom muzeju u Biogradu. Karnevalske maske izlagali su u Senju, a u Muzeju antičkog stakla, gdje redovito odlaze na pripreme za izradu staklenih predmeta, svoja su umjetnička djela izložili njihovi profesori. Redoviti su gosti i u Konzervatorskom odjelu Ministarstva kulture u Zadru, a često i putuju, primjerice na “Tekstilno tehnološki fakultet” u Zagreb gdje su sudjelovali u radu u laboratorijima.
– Jedva čekamo kada ćemo moći u našoj školi izraziti kreativnost koja je sada dodatno probuđena – zapisala je jedna učenica nakon posjeta Zagrebu.
Ravnateljica Bakmaz ustrajna je u tome da se svaki učenik “pronađe” u onome u čemu je najbolji.
– Za mene je najvažnija topla atmosfera u školi, mirno rješavanje problema, ugodno ozračje, vedrina, kreativnost, dobro raspoloženje… Takav smo kolektiv, a svi znamo da s adolescentima nije lako. No izbjegavamo strogi pristup, oni su osjetljivi i lako bi ih bilo “slomiti”, a to ne želimo, hoćemo vidjeti zadovoljne mlade ljude i to nam, uz puno strpljenja i rada s njima, uspijeva. Naša škola je mlada, kadar je mlad, sazrijevamo no idemo smjelo naprijed jer vidimo da dobro radimo. Imat ćemo što ostaviti Zadru – rekla je ravnateljica Bakmaz, “kreatorica” jedine zadarske umjetničke škole.
.
















