Sudski spor oko pristupnog puta između Nikše Milinkovića s jedne, te Grada Zadra i stanara iz takozvanih Galićevih zgrada u Diklu s druge strane, nastavljen je jučer u za sud nesvakidašnjim uvjetima – na licu mjesta, odnosno na spornoj parceli.
Osim predstavnika svih strana u postupku i brojnih stanara koji su se okupili kako bi pratili tijek sudskog postupka, na jučerašnje ročište pozvan je i vještak-mjernik koji je prema naputku predstavnika stanara na zemljišnoj parceli označio mjesto gdje je do polovine ožujka postojao asfaltni put, a evidentirani su i radni strojevi koji se još otada nalaze na spornom dijelu parcele. Predstavnici Grada i stanara ponovno su naglasili kako su otada blokirani, da ne mogu vozilima prići svojim stanovima, te da do njih ne mogu niti vozila Čistoće, komunalnog poduzeća, a niti Hitne medicinske pomoći i vatrogasaca zbog čega su im životi ugroženi. Ponovno su od raspravnog suca Željka Rogića zatražili donošenje privremene mjere kojom bi se Milinkoviću naložilo da sve vrati u prvobitno stanje, no do toga jučer nije došlo. Nakon premjeravanja spornog dijela parcele te uvida u stvarno stanje na terenu iz kojeg je razvidno da se još, otkako je Milinković radnim strojevima uklonio asfaltni put, stanari služe s dva alternativna puta, odnosno pristupa zgradama, sudac Rogić donio je rješenje kojim je vještaku naložio da u roku od osam dana sačini nacrt zatečenog stanja i dostavi ga sudu. No osim spornog puta, sudac je naložio da se u nacrt ucrtaju i dva alternativna puta – onaj iz ulice Romansa, te drugi preko privatne parcele na kojoj stoji natpis “Prodaje se”. Na tu odluku pobunili su se predstavnici Grada i stanara tvrdeći kako ti alternativni putevi nisu predmet spora, no Milinkovićev odvjetnik Božo Vrkić istaknuo je kako su ti putevi dokaz da stanari nisu blokirani i odsječeni od ostatka svijeta te da nisu niti životno ugroženi.
Jučer su u “otvorenoj sudnici” svjedočila i četvorica svjedoka od kojih i donedavni predsjednik a sadašnji potpredsjednik Mjesnog odbora Diklo Dubravko Milin Kvisko.
– Sjećam se da smo u Mjesnom odboru od građana dobili dojavu da je ovdje započela neka gradnja. Otišli smo vidjeti o čemu je riječ i sastali se s investitorom. On nam je pokazao lokacijsku i građevinsku dozvolu, a jesu li ti dokumenti bili pravno valjani ili nisu, ja to niti znam, niti je moj posao bio to utvrđivati. Znam da je tu bio put, a tko ga je asfaltirao i po kakvom dogovoru meni nije poznato. Znam da je i prije asfalta tu bio bijeli put dok uokolo nije bilo nego par kuća – rekao je Milin napomenuvši kako je članovima Mjesnog odbora na jedan način bilo drago kad se situacija oko pristupnog puta zakomplicirala. Pojasnio je da je to zato što su se petnaestak godina borili za “dikljansku zaobilaznicu”.
– Možda se sad to konačno riješi – zaključio je Milin.
Jedan od svjedoka, stanar u “Galićevim zgradama” priznao je da sve vrijeme, otkako im je Milinković uskratio prolaz preko svoje parcele, uredno iz ulice Romansa do njihovih zgrada dolaze i vozila Čistoće, a i cisterne za crpljenje septičkih jama.
Suđenje će se nastaviti nakon što vještak sudu dostavi nacrt.
Nakon što su se opunomoćenik stanara Andrej Korljan i predstavnici Grada izjasnili kako traže utvrđenje smetanja posjeda predmetnog puta i u tom smislu donošenje mjere na jučerašnjem sudskom ročištu došlo je do svojevrsnog obrata situacije.
Naime, Milinkovićev im je odvjetnik potom dao za pravo kako je riječ o površini koja je javno dobro. On se potom pozvao na odluke Okružnog suda u Gospiću i Županijskog suda u Zagrebu koje je Vrhovni sud potvrdio. U prvoj od 22. srpnja 1972. stoji da koristeći se javnim putem građani ne stječu posjed.
– Ako je neki put nedvojbeno javno dobro isključeno je smetanje posjeda, a i posjedovno pravo na tom dobru – citirao je dio iz zaključka presude koju je potvrdio Vrhovni sud RH u sličnom slučaju na zagrebačkom Županijskom sudu još 6. lipnja 1980. godine.
