Ponukani tekstom gospodina Slavka Goldsteina u novom broju tjednika „Novosti” od 25. svibnja 2012. godine pod naslovom „5. kolovoz, datum koji se vraća” na vojnoredarstvenu akciju „Oluja” i pokušaja njenog relativiziranja na način da se obilježavanju 5. kolovoza Dana pobjede, domovinske zahvalnosti i Dana hrvatskih branitelja doda i obilježavanje srpskih žrtava, navodeći pojedinačno srpske žrtve u Benkovcu i Gruborima, odlučili smo se na javno priopćenje hrvatskoj javnosti, kako bismo hrvatsku javnost obavijestili o našoj čvrstini da branimo istinu o hrvatskom obrambenom domovinskom ratu i uputili jasan odgovor gospodinu Goldsteinu i njegovim nalogodavcima da se ne igraju s danom ponosa i slave hrvatskoga naroda.
Kao prvo pitamo se u čije ime gospodin Goldstein govori, kada kaže da je 5. kolovoz „za Srbe dan bolnog sjećanja na jednu od najvećih katastrofa u povijesti srpskog naroda”? U ime kojih Srba on govori: da li u ime onih koji su se devedesetih godina pobunili protiv hrvatske države i njene neovisnosti i pridružili se velikosrpskom agresoru ili u ime onih Srba koji su ostali sa svojim susjedima Hrvatima i veliki ih se broj aktivno uključio u obranu Domovine? Jeli on glasnogovornik ovih prvih , čije se vođe i danas nalaze u Srbiji i imaju svoju tkz Vladu RSK. S kim Goldstein misli da bi Hrvati trebali tražiti „zajednički nazivnik” u odnosu na hrvatski domovinski rat, jer ga mi s onom prvom skupinom Srba ne možemo nikada pronaći, dok ga s ovom drugom skupinom hrvatskih Srba već imamo. Gnjusno djeluju njegove usporedbe s Nijemcima i Francuzima, jer da imalo zna povijest (a mi znamo da zna i predobro), znao bi da je u Njemačkoj provedena denacifikacija i da je njemački narod prihvatio i prošao katarzu, kako bi sa Francuzima mogao graditi zajedničku Europu.
Gospodin Goldstein ne spominje i ne želi reći da ni srpski pobunjenici, a niti njihov nalogodavac Srbija nisu a i neće da prođu katarzu, pa vidimo da im Europa za razliku od Hrvatske neda ulaznicu u Europsku Uniju.
Da je tekst gospodina Goldsteina pisan po narudžbi vidi se i po tome što je ideološki obojen jer gospodin Goldstein ni po koju cijenu neće da prizna da su nacizam, fašizam i komunizam jedno te isto, nego nalazi opravdanje za komunizam, te ujedno ocrnjuje devedesete godine u Hrvatskoj pišući da je „prvo desetljeće 21. stoljeća Hrvatskoj i Srbiji donijelo početno ozdravljenje od nacionalističkih bolesti”, time izjednačava krivnju Hrvatske i Srbije u devedesetima i najavljuje da su to „tek prvi koraci” misleći da tako treba izjednačiti i 5. kolovoz i naći „zajednički nazivnik za obje strane, prihvatljivu opću spoznaju o bližoj prošlosti”.
Gospodine Goldstein, mi imamo opću spoznaju o našoj bližoj i daljnjoj prošlosti i nećemo nikome više dopustiti da nam nametne svoju spoznaju naše slavne i krvlju natopljene slobode i naše drevne prošlosti. Smatramo da hrvatski Srbi 5. kolovoza 1995. godine nisu izgubili svoju postojbinu i rat, kao što vi pišete, već hrvatski Srbi i danas kao i prije žive slobodno u svojoj domovini Hrvatskoj kao ravnopravni građani, koristeći sva svoja prava zagarantirana Ustavom Republike Hrvatske, a rat i postojbinu izgubili su oni hrvatski Srbi koji su se na poticaj Beograda pobunili protiv Republike Hrvatske, želeći svoju postojbinu priključiti Velikoj Srbiji.
Ako ste vi njihov glasnogovornik, onda ste trebali to navesti, pa bi Vaš članak onda imao smisla.
Gospodine Goldstein, građani Republike Hrvatske, a napose građani hrvatskog kraljevskog Grada Knina slavit će svake godine 5. kolovoz i vojnoredarstvenu operaciju „Oluju” kao svoj najveći blagdan i legitimnu vojno-oslobodilačku akciju i ovaj datum će svake godine podsjećati na dane ponosa i slave, zahvaljujući hrvatskim sinovima za njihovu hrabrost i odvažnost u oslobađanju okupiranih teritorija Republike Hrvatske. Iz svega navedenog postavlja se pitanje da li su ovakvi tekstovi primjereni savjetniku Predsjednika Vlade Republike Hrvatske.
