Zemlju koju je Tome Škara prodao Romima nije njegova i oni stoga nemaju pravo biti na njoj. Od 4.700 metara četvornih pola sigurno nije Škarino, a na drugu polovicu nasljedno pravo ima još nekoliko osoba.
Stvar je u tome što su u katastru upisali kako cijeli taj prostor ima 18.000 metara četvornih, a zapravo ima duplo manje. Razgovarao sam s Antom Đanijom koji je kupio zemlju od Škare. Kaže da mu je za zemlju dao 5.000 eura koliko stoji u ugovoru plus još nešto, kaže načelnik Općine Škabrnja Luka Škara, koji je jučer obišao podignuto naselje i Romima pokazao dokumentaciju koja svjedoči da papiri “nisu čisti”.
Romi su u Škabrnju doselili prije devet dana. U početku samo supružnici Mira i Ante Đanija, da bi danas tamo u kamp prikolicama živjelo 20 odraslih ljudi i djece. Pojava došljaka u mjestu dovela je do napetosti koje su kulminirale na Praznik rada, kada su mještani ogradili zemljište na koje su se doselili Romi.
– Bilo nam je strašno, djeca nisu mogla prestati plakati. Ne znam zašto se tako odnose prema nama. Mi smo Hrvati i katolici. U Sukošanu smo živjeli godinu dana u iznajmljenom stanu i nije bilo nikakvih problema. Ni policija nije čula za nas. Živjeli smo u suživotu s mještanima, oni su čak dolazili kod nas i kupovali dijelove koji su im trebali. Ovdje u Škabrnji ovo nismo očekivali, kaže Nebojša Ivanišević.
Fotografije bagera i Škabrnjanaca kako ograđuju zemljište te policajaca koji nadgledaju cijelu situaciju već su obišle cijelu Hrvatsku. U medijima su stanovnici ovog ravnokotarskog mjesta prikazani kao paranoični ksenofobi koji strahuju od toga da će im Romi obavljati nuždu po poljima i krasti voćke. Ipak, kažu, nije u tome stvar.
“Nemaju higijenske navike i šire smrad”
– Mi ne mrzimo nikoga, nismo takvi ljudi. Smatramo samo kako treba poštovati neke norme ponašanja u mjestu u koje dođeš živjeti. Naši ljudi išli bi raditi u Njemačku i nisu pravili nikakve probleme te su poštovali običaje ljudi kod kojih su došli živjeti. Ovdje to nije slučaj. Oni nastavljaju sa svojim stilom života, skupljaju taj sekundarni otpad, nemaju nikakve higijenske navike, pale vatre od kojih se šiti nesnosan smrad. Pitam vas ja kako bi se vi osjećali da vam ja do vašeg dvorišta počnem odlagati otpad i širiti smrad, kaže jedan Škabrnjanac.
Sa sumještanima se slaže načelnik Škara koji napominje kako se trebaju poštovati pravila i zakoni. Na prvom mjestu treba izviditi što je sa zemljom, a zatim i s obavljanjem njihove djelatnosti.
– Ne branim nikome da zarađuje svoj kruh, ali za skupljanje sekundarnog otpada treba imati određene dozvole. Oni su se stacionirali na zemljištu gdje je prema općinskom urbanističkom planu uređenja planirana stambena zona na deset hektara. Sigurno je kako tamo nećemo dopustiti bilo kakvo skupljanje otpada, odlučan je Škara.
