Cjepivo protiv tetanusa uvedeno je u program cijepljenja u Hrvatskoj 1950. godine, stoga mnoge osobe starije životne dobi nikada nisu cijepljene protiv tetanusa ili su cijepljene prije više desetaka godina i imaju slabiju otpornost na uzročnika ove zarazne bolesti.
Prema epidemiološkim podacima danas od tetanusa uglavnom obolijevaju osobe starije životne dobi, pretežno u sjevernim, nizinskim predjelima Hrvatske vezano uz radove u vrtu i polju nakon ozljeđivanja, tzv. tetanogene rane i zagađenja rane zemljom. Radi prevencije ove rijetke, ali teške i smrtonosne bolesti, 2004. godine uvedeno je docjepljivanje osoba s navršenih 60 godina života. Prema riječima dr. Alana Medića, voditelja Službe za epidemiologiju u zadarskom Zavodu za javno zdravstvo, osobe s navršenih 60 godina docjepljuju se protiv tetanusa kod liječnika obiteljske medici
Kod poljodjelaca učestale ozljede
– Cjepivo protiv tetanusa, kao i docjepljivanja osoba s navršenih 60 godina života, u redovitom je programu cijepljenja u Hrvatskoj. Obiteljski liječnik preko obrasca uputi poziv na cijepljenje svojim pacijentima. Ta je praksa uvedena jer starijim ljudima s godinama slabi, opada imunitet, a skloni su ozljedama i padovima. Takve se povrede najučestalije kod ljudi koji rade u polju, gdje se ozlijede i ne vode računa previše o povredi, što je dovoljno da obole od tetanusa, kaže dr. Medić, dodajući da starije osobe uslijed slabljenja imunološkog sustava s godinama imaju povećanu sklonost infekcijama.
Infekcije u starijoj dobi su najčešće težeg tijeka čime se povećava potreba za hospitalizacijama. Posljedično se povećava i mortalitet i rizik od onesposobljenosti te smanjuje kvaliteta života.
Uobičajeno je da se cijepljenje povezuje s mlađom životnom dobi kada je potreba za stjecanjem imuniteta uslijed neotpornosti najvažnija, no i u starijoj životnoj dobi postoji niz cjepiva kojima se može uspješno prevenirati pojava određenih zaraznih bolesti koje u ovoj dobi mogu biti pogubne. Veza između djece i osoba starije životne dobi je u nedovoljnoj otpornosti, dok je kod djece imunološki sustav nedovoljno razvijen, kod starijih osoba s godinama se smanjuje imunološki odgovor i sposobnost stvaranja protutijela na pojedine uzročnike zaraznih bolesti.
Inače, tetanus je teška zarazna bolest uzrokovana toksinom bakterije Clostridium tetani.
Grčevi mišića
Uzročnik tetanusa živi kao saprofit u crijevu domaćih životinja te rjeđe u crijevu čovjeka. U vanjskoj sredini prelazi u oblik spore koje su otporne prema sušenju pa u zemlji mogu živjeti godinama. Bolest se manifestira grčevima mišića tijela s karakterističnim simptomima. Tako zbog grčeva mišića žvakača oboljela osoba ne može otvarati usta pa joj je onemogućeno uzimanje hrane i vode, a otežano gutanje hrane i vode dovodi do zagrcavanja i gušenja. Uslijed grča mišića lica karakterističan je izraz lica kod bolesnika s tetanusom koji podsjeća na podrugljiv osmijeh. Bolnost i napetost mišića trbušne stijenke, prsnih mišića te mišića leđa i ramena praćena je grčevima mišića cijelog tijela koji dovode do smetnji disanja pa su razlog smrti bolesnika.
Do zaraze dolazi u kontaktu sa zemljom u kojoj se nalaze spore tetanusa, a kroz ozljede na koži i sluznici. Spore tetanusa vole uvjete bez prisustva kisika koje omogućavaju razmnožavanje bacila, a to su razne ubodne rane, posjekotine i zgnječeno tkivo, slabo opskrbljeno krvlju. Uzročnik tetanusa luči toksin koji djeluje na središnji živčani sustav. Do pojave simptoma bolesti dolazi od 3 do 14 dana nakon ozljede. Tetanus je rasprostranjen u svim dijelovima svijeta. Bolest se češće javlja ljeti jer su ozljede u to godišnje doba češće zbog poljskih radova i hodanja bez obuće.
U Hrvatskoj godišnje od tetanusa oboli između 10 i 20 osoba, pretežno starije životne dobi. Najveći broj oboljelih je u sjevernim nizinskim krajevima Hrvatske, oko Bjelovara, šireg područja Zagreba i Varaždina u seoskim sredinama, za vrijeme poljskih radova. Otkako je 1950. godine uvedeno obvezno cijepljenje protiv tetanusa, danas u Hrvatskoj pretežno obolijevaju osobe iznad 60. godine života.
