Za nagradu Zadarske županije za životno djelo predložen je Dinko Tudor, koji se nazivao najstarijim vedrim Zadraninom, najdugovječnijim zadarskim autorom, ali i ocem zadarske poljoprivrede. Tudor je preminuo ove godine u siječnju, u 99. godini života, a upravo je u knjizi “Uputstvo za život” koju je napisao sa sinom Goranom mjesec dana prije smrti, istaknuo da mu njegov Zadar duguje priznanje.
Priznanje još treba potvrditi Županijska skupština, a mnogo je razloga zašto, između ostalih, njegov sin Goran Tudor smatra da je Dinko to priznanje itekako zaslužio.
– Otac se kroz radni vijek i kasnije u mirovini posvetio razvitku Zadra i uvijek je promišljao o velikim projektima i donosio velike odluke. Potječe iz siromašne obitelji sa Hvara i sam se školovao za inženjera poljoprivrede. Bio je direktor Vršačkih vinograda u Banatu i 1952. doselio u Zadar kao zamjenik direktora Poljoprivrednog dobra Vrana. Zatim je bio direktor PIK-a Agro Zadar te kasnije Poljoprivredne stanice Zadar, priča Goran.
Upravo je prošli tjedan izašlo drugo izdanje Dinkove i Goranove knjige “Uputstvo za život” u kojem je prošireno poglavlje o Dinkovom životu.
– Dodao sam instruktivne podnaslove, tako da će to biti i odlična ‘menadžerska čitanka’, ali i detaljan prikaz zlatnog doba zadarske poljoprivrede, njenog povijesnog razvitka u drugoj polovici 20. stoljeća. Dodane su i tri lijepe službene recenzije – akademika Frane Tomića, prof.dr.sc. Velimira Sriće i Mihovila-Bogoslava Matkovića, a na kraju knjige pisma i reakcije čitatelja i prijatelja u povodu prve vijesti o objavi knjige, otkriva Goran.
“Uputstvo za život – misli praksa velikih” temelji se na “dragocjenom duhovnom bogatstvu čovječanstva – velikim mudrostima, životu značajnih ljudi, moralnim poukama, poeziji i poslanicama” te na osobnom iskustvu Dinka Tudora. Dinko je pred kraj života osjećao kao obvezu svoje iskustvo podijeliti s drugima.
Svih petsto primjeraka prvog izdanja knjige “planulo” je u petnaestak dana i već nakon tri mjeseca izašlo je drugo izdanje.
Dok je bio na vrhu zadarske poljoprivrede, Dinko Tudor je proveo velike projekte – na Stanove i Bili brig je prvi u Jugoslaviju uveo plastenike, napravio je odvodnjavanje cijelih Ravnih kotara, posadio velike plantaže voćnjaka, uveo moderne tehnologije.
– Ono što je prvo dao Zadru kasnije je bilo od nacionalnog značaja. Nakon nekoliko privrednih uspona i političkih padova, otac u mirovini uplovljava u sretno razdoblje i pokazuje neobičnu vitalnost. Počinje širiti svoj interes s poljoprivrede na šira društvena pitanja. U 95. godini je sazvao konferenciju o jadranskoj poljoprivredi, dopisivao se s ministrima, dobio priznanje na Sabatini prošle godine, a od 90. do 99. je napisao tri knjige i veći dio četvrte. Svjestan svega što je postigao, sretan je otišao. Moje sestre Mira i Ana i ja smo sretni što je otac ipak pobijedio. A na kraju, s ovim priznanjem su se i povijesne kockice nekako pravedno posložile, zaključuje Goran.
