Dvije i po godine perem rublje na ruke, svako jutro, za svoju deveteročlanu obitelj. Problem je što nemamo struju. Ma, snalazimo se, ali isto bih voljela da ovo prestane, da ugledam televiziju ili svjetlo koje ne dolazi od svijeće.
Od sedmero djece, šestero mi ih ide u školu, pa volim da im je roba ispeglana, u početku nisam znala kako, ali i tu sam se snašla: zagrijem peglu na površini špahera na drva i tako svojoj djeci ispeglam majice – priča 37-godišnja Sandra Majstorović, gotovo nesvjesna da bi se stvari ikada mogle vratiti “na staro”.
“Na staro” – to samo znači da ova obitelj, koja posljednje četiri godine živi u Gračacu, opet dobije struju. Sandra je Zadranka, a njezinog supruga Damira iz Istre je u Zadar doveo rat, gdje je bio u sastavu Četvrte gardijske brigade. U Zadru su imali garsonijeru od 27 kvadrata u kojoj je, kako su se djeca rađala, postalo nemoguće živjeti.
– Imali smo krevete na kat, pokušavali smo nekako… Ali kad se rodilo šesto dijete, postalo je uistinu nemoguće i dobili smo odličnu ponudu Ureda za područja od posebne državne skrbi da odemo u Gračac u kuću koja ima prizemlje i kat. Meni se to činilo kao dvorac. Da je bilo i negdje dalje, bila bih prihvatila, radi djece, samo da se možemo normalno smjestiti i podizati ih. Željeli smo brojnu obitelj – kazala je Sandra Majstorović.
Došavši u Gračac, napravili su kobnu grešku koju ispaštaju do danas – u dvije sobe za djecu stavili su peći na struju, a rodilo se i sedmo dijete, pa nisu štedjeli na toplini ni u roditeljskoj spavaćoj sobi gdje je bila beba. Nakon nekoliko mjeseci šok: račun za struju iznosio je 6000 tisuća kuna.
Damir je ratni vojni invalid i primanja su mu 3700 kuna mjesečno, uz dječji doplatak. Obitelj je skromna, pa se po dolasku u Gračac nisu žalili da dimnjak ne radi, da je po kući puno toga trebalo popraviti… Umjesto traženja, dignuli su kredit za sve što je u kuću trebalo uložiti i mjesečna rata kredita im je 1600 kuna.
‘Neugodno mi je, ali nemam’
– Mi taj račun za struju nismo platili. Nismo mogli i znamo da je “Elektra” morala isključiti struju. To su napravili prije dvije i po godine. Ne želimo se žaliti nikome, sami smo pogriješili što smo palili peći. Ali teško je ovo postalo…
U kontaktu s događajima u svijetu smo preko radija na baterije. Eto, ne mogu upaliti TV, ni perilicu za robu, ni hladnjak… Računalo ni nemamo, pa bar oko toga ne žalimo – pokušao se našaliti 41-godišnji Damir, ali onda dodaje da mu je najteže od svega što cijelo vrijeme idu kamate na dug od 6000 kuna, pa sada obitelj “Elektrolici” ne duguje šest, već 15.800 kuna. – Toliko dugo smo u mraku, a dug raste. Meni je neugodno, ali za sada ne mog
to skupiti – kazao je Damir. Damir i Sandra ni od koga nisu tražili da plati njihove dugove. U dvije i po godine bili su na jednoj jedinoj adresi – u Općini Gračac. U “Elektroliku” nisu išli jer ureda u Gračacu nema. Od Općine mogu dobiti 500 kuna pomoći, to je sve. Struja im do daljnjega ostaje – isključena.
