Dr. Mate Kapović, 31-godišnji profesor lingvistike na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, jedan je od društveno najangažiranijih intelektualaca na hrvatskoj sceni.
U znanstvenim krugovima slovi kao vrsni lingvist, a šira javnost ga je upoznala u vrijeme studentskih, a potom i građanskih prosvjeda usmjerenih protiv politike bivše vlasti.
Iako u tim prosvjedima nije imao formalnu vodeću ulogu, mediji i javnost percipirali su ga kao jednog od ključnih kreatora i “ideologa” hrvatskog bunta.
Od 2004. radi na zagrebačkom Odsjeku za lingvistiku gdje studentima predaje poredbenu indoeuropsku gramatiku. No, za našu današnju priču bitan je njegov jasno izražen – euroskepticizam.
Pretpostavljam da ćete 22. siječnja izići na referendum i glasati protiv?
– Protiv, naravno. Ovo je puno bitnije od nedavnih izbora.
Koji je temeljni razlog Vašeg protivljenja ulasku u EU?
– EU je, prije svega, neoliberalni projekt, tj. tvorevina koja je osnovana i funkcionira gotovo isključivo u korist krupnog kapitala, ponajviše zapadnoeuropskog, tj. elita koje američki prosvjednici zovu “jedan posto”, a protiv interesa većine, tj. većine ljudi koje američki prosvjednici zovu “99 posto”.
Protiv prava slabijih
Upravo se kroz EU strukture provode neoliberalni napadi na ostatke zapadnoeuropske socijalne države, na radnička i socijalna prava, na dostupno i besplatno javno obrazovanje i zdravstvo. Kako se po Vama sve to očituje?
– Takva protunarodna politika najbolje se očituje u trenutnoj ekonomskoj krizi gdje baš EU zastupa tzv. mjere štednje, tj. prebijanje troškova krize preko leđa običnih ljudi, koji za nju nisu uopće krivi, a sve u korist velikih banaka i korporacija.
Što Vam je još neprihvatljivo?
– Problematičan je sâm koncept slobodnog tržišta – na njemu slabiji, u ovom slučaju mi, uvijek gube. Hrvatsko gospodarstvo i poljoprivreda nemaju nikakve šanse u konkurenciji s puno većim zapadnoeuropskim suparnicima s potpuno otvorenim granicama.
To je tim jasnije zna li se da su se sve države u povijesti razvile uz protekcionizam tj. carinske zaštite svojih proizvoda, dok slobodnu trgovinu zagovaraju isključivo onda kad su se već razvili i kad im to odgovara iz njihovih vlastitih interesa.
To je načelni prigovor, možete li iznijeti neki konkretan razlog, problem?
– Ovom načelnom prigovoru treba pridodati i pojedinačne probleme kao što je to da bi po ulasku u EU odmah skočile i cijene npr. hrane i lijekova zbog usklađivanja stope PDV-a s novim propisima.
EU očito ne vidite kao narodni projekt, projekt većine?
– Jasno je da EU strukture neće raditi u interesu većine, kao što to ne čini ni naša vlast, koja god bila. Međutim, tu postoji ključna razlika: našu lokalnu vlast puno je lakše pritisnuti odozdo – javnim kampanjama, prosvjedima, štrajkovima…
Kad su proljetos tisuće marširale ulicama, vladi su se tresle gaće. Do Bruxellesa vijesti o takvim stvarima vjerojatno neće ni stići, a još će se manje oni osjećati prinuđenima reagirati nekako na njih.
Kako objašnjavate činjenicu da u Hrvatskoj nema ni jedne relevantne političke snage koja bi se protivila članstvu u EU-u?
– Isto kao što objašnjavam i činjenicu da nema praktički ni jedne ozbiljne stranke koja se doista bori za interese “malog čovjeka”, tj. za interese većine. Sistem se dobro pobrinuo da ušutka narod, no revolucionarna 2011. je pokazala, i u svijetu i kod nas, da se tu stvari pomalo počinju mijenjati.
Kakav rezultat referenduma prognozirate?
– Ne bih se bavio prognozama, ali pozivam sve glasače da iziđu na referendum i da zajednički pokažemo političko-ekonomskim elitama, i europskim i domaćima koje rade protiv naših interesa, da nećemo šaptom pasti.
Glas i protiv MMF-a
– Glas “protiv” na našem referendumu, unatoč tome što je Hrvatska malena zemlja (dapače, upravo zato), bio bi ujedno i glas protiv trenutnog globalnog političko-ekonomskog sustava protiv kojeg milijuni ljudi prosvjeduju i bore se širom svijeta.
EU, kao i MMF, Svjetska trgovinska organizacija, Svjetska banka itd., globalne su organizacije usmjerene na očuvanje statusa quo u kojem je manjini dobro, a većini sve gore i gore.
Što kažete na datum referenduma 22. siječnja?
– Vlastima ovakav datum, neposredno nakon izbora, odgovara jer će uskoro postati jako nepopularne kada počnu provoditi “reforme” koje su najavili, a koje se svode na borbu protiv radničkih i socijalnih prava i konačnu privatizaciju svega što još nismo uspjeli prodati.
Osim toga, za njihove namjere bilo bi opasno odgađati referendum jer se euro-zona može svaki tren raspasti, a onda – “ko živ ko mrtav”.
Što mislite o informiranosti građana?
– Građani su loše informirani, no to je i bilo očekivano. Ipak primjećuje se da se u zadnje vrijeme sve više i više sami organiziraju, internet je preplavljen različitim lančanim e-mailovima i sl.
Nije toliko problem u tome da se nije moglo tu i tamo čuti za više-manje većinu loših strana EU-a. Problem je u tome što se to spomene jednom ili nekoliko puta, dok se pro-EU kampanja odvija neprestano.
Kako komentirate činjenicu da porezni obveznici financiraju kampanju glede EU-a, ali samo onu koja propagira ZA?
– A što drugo očekivati od vlasti koje ionako zadnjih 20 godina ne čine ništa drugo doli što uništavaju zemlju i rade protiv interesa većine naroda?
Akademska je elita većinom gomila nojeva
Radite na fakultetu, krećete se u akademskim krugovima. Imate li dojam da ste u tom miljeu u manjini kad je riječ o pitanju ulaska RH u EU?
– Ne mogu pouzdano reći, no bit će da je tako. To ne treba čuditi. Uz časne iznimke, i unatoč bajkama o progresivnim i beskompromisnim “intelektualcima”, upravo je “akademska elita” najgore leglo beskičmenjačke apologetike hegemonijskoga diskursa i statusa quo – ili, tek nešto malo bolje, gomila nojeva koji ne znaju ništa osim svoje uske struke. Narodne mase, toliko prezrene, često su, bar na instinktivnoj razini, puno mudrije od tih tzv. intelektualaca.
