Da Hrvatska ne bi postala skupljalište PET ambalaže iz cijele Europe, na što upozoravaju eko-udruge zbog katastrofalnog stanja u sustavu gospodarenja otpadom, bit će potrebno mijenjati zakonodavni okvir, čega su svjesni i u Ministarstvu zaštite okoliša, ali službeno osim pukih najava da će biti zakonskih izmjena, detalje još ne iznose. Neslužbeno, opet je aktualizirana priča o smanjenju naknade za povrat PET ambalaže što je zabrinulo mnoge građane koji preživljavaju skupljajući boce
Hoće li, kako se šuška, povratna naknada za PET ambalažu s 50 lipa biti smanjena na 30 lipa, službenu je potvrdu nemoguće dobiti, možda i zato jer je slična priča bila aktualna i prije oko godinu dana, a u međuvremenu se i dalje ta problematiku najčešće doživljava kao dio neke čudne socijalne politike, a ne zaštite okoliša. Resorna ministrica Mirela Holy ističe samo da je ‘sadašnji sustav na temelju Pravilnika o ambalažnom otpadu neodrživ i bit će mijenjan, kao i Zakon o otpadu’. Naime, ‘na snazi je nova okvirna direktiva o otpadu pa je potrebno donijeti zakon, koji će biti s njom usklađen’, a inzistirat će i da se ‘u potpunosti poštuje strategija gospodarenja otpadom iz 2005. koja nalaže hijerarhiju postupanja, dakle, prvo smanjenje nastanka otpada, a zatim primarno razvrstavanje u kućanstvima i subjektima koji proizvode otpad’.
Da je ‘u Hrvatskoj sustav gospodarenja otpadom krivo postavljen kao preskup i ekološki neodrživ te premrežen lobijima’, već dugo upozorava Vjeran Piršić iz iz udruge Eko Kvarner, dodajući da je poanta ‘od smeća dobiti koristan otpad te da PET ambalaža nije jedina vrsta otpada iako se o njoj najviše govori’. Međutim, kod nas se još premalo razmišlja o specifičnim otpadima poput onog elektroničkog, koji je najviše rastući otpad u svijetu. Doduše, kod nas zasad sustav njegovog zbrinjavanja dobro funkcionira, za razliku od primjerice, ambalažnog otpada, smatra Piršić, koji također doživljava ‘tragičnom činjenicu da mnogi građani skupljaju boce da bi mogli kupiti malo kruha’. ‘To je patologija našeg društva u kojem skupljanje boca funkcionira kao vid socijalne politike. Postojeći koncept zbrinjavanja PET ambalaže bio je dobro zamišljen, ali je mutirao kroz Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost što se vidi i po istragama, a koji je služio kao jedna od blagajni bivše vladajuće stranke’, upozorava Piršić. Ne čudi onda da će u Fondu, kako se neslužbeno doznaje, biti pospremanja i reorganizacije jer zna se da je Fond upravo zbog PET ambalaže imao gubitak više od 700 milijuna kuna.
‘Sustav je neodrživ, potrebne promjene’
Mnogi su zarađivali na povratu proizvodeći PET ambalažu, koja je čak bila i švercana iz susjednih Srbije i BiH, a protiv čega su se osim eko-udruga bunili i iz Eko-Ozre, poduzeća koje okuplja proizvođače pića i uvoznika, upozoravajući na ‘netransparentnost podataka zbog čega se ne zna koliko je i kakve ambalaže prikupljeno i reciklirano, te na fiktivna vraćanja i šverc ambalaže, jednom riječju – neodrživost sustava’. Direktorica Eko-Ozre Dragica Bagarić, dok ne budu poznate izmjene koje donosi novi zakon i novi pravilnik, ne želi davati nikakve posebne ocjene, pa tako ni oko smanjenja povratne naknade, premda su niz navrata upozoravali da su naknade previsoke i da ih guše parafiskalni nameti, slično kao i ostatak gospodarstva, a stanju zasigurno ne pridonose najave o povećanju PDV-a.
Međutim, ‘nada se i očekuje da će ovaj put s resornim ministarstvom, za razliku od ere bivše ministrice i ministra, biti otvorenog dijaloga svih zainteresiranih strana’ i stoga pozdravljaju najavu ministrice Holy o osnivanju Foruma za zaštitu okoliša, prirode i prostora koji bi okupljao svu zainteresiranu javnost pri donošenju ključnih politika, zakonskih rješenja, strategija i akcijskih planova’. ‘Država se mora jasno odrediti za zaštitu okoliša, a to zahtijeva cjelovit sustav gospodarenja otpadom i novu strategiju’, dodaje Bagarić, napominjući da više ne bi trebalo biti nelogičnosti da se ‘kod ambalaže gleda sadržaj boce, a ne od čega je ona napravljena, a slična je stvar i ne samo s PET, nego i kartonskom ambalažom pa nije svejedno je li riječ o mlijeku, soku, jogurtu, omekšivaču ili deterdžentu’.
Zakašnjela odluka Ustavnoga suda malo znači
U međuvremenu, dok se čeka ostvarenje ‘zelene industrije’ u Hrvatskoj, a ne da ona postane skupljalište PET ambalaže iz cijele Europe, te da kopanje po kontejnerima prestane biti jedna od mjera gospodarskog oporavka, Hrvatska udruga poslodavaca i njezinih 29 članica iz redova velikih proizvođača pića te trgovaca dočekali su nakon gotovo pet godina odluku Ustavnog suda o tužbi za ocjenu ustavnosti protiv Pravilnika ministrice Marine Matulović-Dropulić. U odluci, koju mnogi smatraju političkom, Ustavni sud potvrdio je stav da su odredbe Pravilnika o ambalaži i ambalažnom otpadu iz 2005., u dijelu koji se odnosio na propisivanje vrste i visine naknade za zbrinjavanje ambalaže i ambalažnog otpada bile neustavne i nezakonite sve do 28.12.2005. godine, kada je stupila na snagu Uredba Vlade kojom je izmijenjen Zakon o otpadu, tako da je zapravo zakon ‘usklađen s Pravilnikom.
Premda je, dakle, Ustavni sud utvrdio da je tadašnja ministrica izašla iz svojih okvira svojih ovlasti, poslodavci ipak ne mogu naplatiti naknade koje su uplatili dok je na snazi bio nezakoniti pravilnik bivše Vlade. U obrazloženju odluke stoji da: ‘Pravilnik ima legitimni cilj, a poduzetnici nisu imali veliku štetu’. S obzirom da je Ustavni sud, podsjetimo, odluku donio početkom srpnja 2011. godine, Bagarić kaže samo da ‘misli da je svaki komentar suvišan jer je zahtjev za ocjenom ustavnosti podnesen 4. siječnja 2006. godine’.
