Božić – blagdan života i svjetlosti – 2011
“A ovo je navještaj koji smo čuli od njega i navješćujemo vama: Bog je svjetlost i tame u njemu nema nikakve” (1 Iv 1, 5)
Svake godine na božićnoj misi čitamo iz Ivanovog evanđelja da je utjelovljenje Isusovo bilo poput ‘svjetla koje prosvjetljuje svakog čovjeka’ (Iv 1, 9). A na Polnoćki slušamo radosnu najavu proroka Izaije kako ‘narod koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku’, a ‘onima što mrkli kraj obitavahu, svjetlost jarka osvanu’ (Iz 9, 1-3). Isus iz Nazareta, dakle, Krist i Gospodin, Svjetlo je pravo i istinito, koje prosvjetljuje svakoga čovjeka. Njegovo je rođenje pravi blagdan života. Zbog toga je prikladno razmišljati o Božiću kao blagdanu svjetlosti i života. Prorok Izaija davno je najavio: ‘Dijete nam se rodilo; sin nam je darovan’, pa poziva da se radujemo. Jer, ‘došao je uzdisani i od Boga obećani; željan sviju Spasitelj’, kako već stoljećima naši ljudi pjevaju. Rođenje Isusa Krista najsvjetliji je događaj ljudske povijesti. Po tajni utjelovljene Riječi sinulo je očima naše duše novo svjetlo Božje slave. I dok u božićnom Djetetu spoznajemo Boga, budi se u nama čežnja za nebeskim dobrima. Izaija osjeća da će narod propasti ako ne dođe svjetlost s neba. Zbog toga moli i usrdno vapije neka se ‘razderu nebesa’ i procvjeta spasenje: ‘Rosite nebesa odozgor, i oblaci daždite pravednošću’ (Iz 45, 8).
Ovaj je prorokov vapaj odjeknuo i ražario zapretanu vatru ispod pepela. Probudila se i oživjela uspavana nada. Čak i Job, kojega je patnja shrvala, vidi svjetlo bolje budućnosti pa veli kako ‘se dan približava i svjetlo tminu razgoni’ (Job 17, 12). A onda, kada je nadošla punina vremena, ‘svjetlo istinito koje prosvjetljuje svakog čovjeka, dođe na svijet..’ (Iv 1, 9). To je Radosna vijest koja je donijela svjetlo ljudskim dušama. Ona je najavila i započela laganu promjenu mentaliteta i ponašanja, pa su počele nestajati razlike među rasama. Nema više Židov i Grk, rob i slobodnjak. Ljudi napuštaju stare navade ‘zub za zub, oko za oko’. Novi nauk Isusa iz Nazareta postao je lijek za rane ugnjetenom puku i malome čovjeku.
Sveto Pismo nam opširno govori o Bogu koji vodi brigu o čovjeku: ‘Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh. Prije nego iz krila majčina izađe, ja te posvetih’ (Jer 1, 4-5). A na upit ‘tko je zapravo čovjek pa ga se spominješ’ psalmist odgovara da je Jahve ‘učinio čovjeka malo manjim od anđela i okrunio ga slavom i čašću. Dao mu je gospodstvo nad djelima ruku svojih i sve mu pod noge podložio’ (Ps 8, 5-7). Zbog toga i veli sveti Irenej kako je ‘živi čovjek slava Božja’, njegov dar, slika i otisak. Božićna zborna molitva to potvrđuje kada veli da je Bog ‘divno sazdao čovječje dostojanstvo, a još ga divnije obnovio’. Utjelovljenjem, dakle, Božjeg Sina zasjala je vrijednost ljudskoga života. U božićnom događaju spasenja Bog je objavio koliko mu je stalo do čovjeka (Iv 3, 16) i koliko je vrijedna svaka ljudska osoba.
Ovu istinu o životu i ljudskom dostojanstvu Crkva je stoljećima isticala, ljubomorno čuvala i branila, te prenosila novim naraštajima. Jer, Isus je puninom čovještva ušao u zajedništvo sa svakim ljudskim bićem. I proživio solidarno ljudski život, od začeća do smrti. Radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom i ljubio ljudskim srcem. Rastao je u dobi, radovao se, igrao, radio i plakao. A kao Mesija propovijedao je kraljevstvo Božje i činio silna djela. Na kraju, iako nevin, osuđen je na smrt, umro na križu i uskrsnuo od mrtvih. I ostavio nam zalog vječnoga života. Zato i velimo da je Božić blagdan života, svjetlosti i spasenja.
Slaveći blagdan Božjeg utjelovljenja, zahvaljujemo Ocu svjetlosti što je njegovom providnošću i nama zasjalo svjetlo vjere. I dok ovih božićnih dana pjevamo naše divne božićne pjesme, mi zahvaljujemo Bogu što su naši stari poštivali život i čuvali to vječno svjetlo vjere, hrabrosti i pouzdanja. Ono nam je danas posebice potrebno pred zavodljivošću i blještavilom brojnih zamjenskih vrijednosti, nadomjestaka i oglasa koji se u božićne dane nude i prodaju. Božićno svjetlo s neba, koje rasvjetljuje ljudske duše, ne poistovjećuje se sa svjetlećim žaruljama gradskih ulica, trgova i izloga. Novorođeni Kralj Isus rasvjetljuje duše i pameti onih koji ga traže u tišini ispovjedaonice, zajedničke obiteljske molitve, raspjevane liturgije i bogoslužja. U tom vidu sveti Karlo Boromejski piše da je Božić dan za kojim su ‘žarko i gorljivo žudili drevni patrijarsi i proroci’. I Crkva ga oduvijek svečano slavi i zahvaljuje vječnome Ocu jer nam je ‘poslao Onoga koji će nam samu istinu otkriti, poštenu nas životu poučiti, obogatiti blagom svoje milosti i primiti među sinove svoje i baštinike vječnog života’ (1683, 916).
Dragi vjernici, braćo i sestre u Kristu. Nije lako u suvremenom društvu uočiti pravo svjetlo i biti poklonikom istinskih božićnih vrijednosti. Isto tako nije lako poštivati i čuvati vrjednote koje smo primili i naslijedili. Međutim, znamo i vjerujemo kako su mnoga naša braća i sestre u tomu uspjeli. Zato dok ovih božićnih dana budemo primali Isusa u sakramentu pomirbe i euharistije, te uz blagoslov obitelji i doma budemo osjetili ozračje njegove nazočnosti, zahvalit ćemo i klicati sa starcem Šimunom da je i za nas ovo dijete u jaslama ‘svjetlost na prosvjetljenje naroda’ (Lk 2, 32).
Svećenicima, Bogu posvećenim osobama, vjeroučiteljima, društvenim, političkim, odgojnim, sportskim i kulturnim djelatnicima Grada i Županije, kao i cijelome puku naše Nadbiskupije molim od Novorođenoga djeteta obilje toga Božjega svjetla. Čestit Božić i blagoslovljenu Novu 2012. godinu želi Vam, uz pozdrav i blagoslov od Gospodina,
Vaš nadbiskup Želimir
Zadar, 21. prosinca 2011.
Ovo je slika našega vjerničkoga života. Tko želi ozdraviti i sebe mijenjati, mora prihvatiti žrtvu i ljubav. Prave radosti donosi pokora i žrtva. Ne koristi stoga jadikovati nad lošim stanjem svijeta i očekivati da ga drugi promijene na bolje. Valja početi od sebe i biti uvjereni da što god dobra učinimo na sebi, učinili smo to za cijeli svijet. A što god dobra propustimo učiniti, osiromašili smo ne samo sebe, nego i cijeli svijet.
