Silvio Berlusconi podnio je najavljenu ostavku svoje vlade. Tako je i formalno otvorena kriza vlade, što omogućuje predsjedniku Republike Giorgiu Napolitanu početak konsultacija za formiranje nove talijanske vlade, šezdeset i treće u 66 i pô godina od završetka drugoga svjetskog rata, piše Jutarnji.
Ostavka Silvija Berlusconija oslobodila je duhove u Rimu na ne baš lijep način. Prvo, ne pamti se da je nečiji odlazak s vlasti slavljen tako žestoko: ispred Kvirinala i na ulicama skupilo se možda i stotinjak tisuća ljudi, dva zbora su ponavljala Händelov „Allelujah”, pjevale su se partizanske i borbene pjesme, ali i neukusne rugalice.
Klicali su mu: „Buffone! Buffone!”, rugali su mu se dok je prolazio, psovali ga prostački – a to nije lijep obred u demokraciji. Ništa bolji od mase nisu bili predstavnici vlasti: guverner Lombardije Roberto Formigoni, ministar industrije Sacconi i još neki prvaci Evropske pučke stranke pobožno su svjetini pokazivali srednji prst, kao da ih je odgajao Umbero Bossi – nedostojanstveno i nedostojno. Zapravo: otužno.
Berlusconijeva ostavka prispjela je na kraju napetoga političkog dana u Italiji: u Zastupničkom domu je u subotu popodne usvojen Zakon o stabilizaciji, koji sadrži državni proračun za 2012. zajedno s ekonomskim mjerama za zaustavljanje krize dogovorenima s Evropskim povjerenstvom i Središnjom evropskom bankom; paralelno su trajali grozničavi višestrani kontakti političkih faktora radi izlaza iz ozbiljne ekonomske i političke krize.