Obitelji stradalnika Škabrnje protivi se politizaciji dana njihove tragedije

Sedam dana prije obilježavanja Dana sjećanja na škabrnjske žrtve u Domovinskom ratu, redakcija Zadarskog lista primila je otvoreno pismo u čijem potpisu stoji mr.sc. Maja Rogić, dijete poginulog hrvatskog branitelja koja se ujedno predstavlja i kao inicijator pisma s radnim naslovom “Prijedlog izmjena Programa za obilježavanje Dana sjećanja na škabrnjske žrtve u Domovinskom ratu 18.11.2011.”. Pismo je naslovljeno na aktualnog škabrnjskog načelnika Luku Škaru, a glasi:

“U povodu skore komemoracije i obilježavanja 18. studenoga, Dana sjećanja na žrtve srbočetničke agresije u Škabrnji, a potaknuti dosadašnjim načinom i programom obilježavanja tog za sve nas tragičnog stradanja u Domovinskom ratu, obraćamo se ovim putem s prijedlogom izmjene dosadašnjeg načina obilježavanja tog dana.

Naime, svake godine se održava ova komemoracija, pa vjerujemo da će se tako nastaviti i 2011. godine, kada se obilježava 20. obljetnica tog tragičnog stradanja. Ono što je primjetno u dosadašnjih 19 godina obilježavanja ovog, za nas Škabrnjane tužnog i tragičnog događaja, jest da iz godine u godinu ono poprima sve više dnevno-politički karakter, poglavito u godini lokalnih i državnih parlamentarnih izbora i to u dijelu programa gdje je predviđeno obraćanje pojedinaca (državnih i lokalnih političara, predsjednika ili predstavnika udruga iz Domovinskog rata) nazočnim sudionicima skupa. Smatramo da je uloga nekih od tih pojedinaca bila korisna u vrijeme obrane Škabrnje i da se njihova uloga u danom povijesnom kontekstu ne može osporiti, kao ni njihovi inicijalni nastupni govori u prvim godinama obilježavanja Dana sjećanja.
Protiv političkih govora

Zadnjih nekoliko godina svjedoci smo da su govori pojedinih osoba prerasli u ponavljanje i prozivanja te polemike s drugim političarima ili njihovim izjavama. Nije potrebno da se na taj dan iz godine u godinu izvikuju patetična, nerealna i lažna obećanja, zasluge, veličanja ili se prozivaju i napadaju neistomišljenici i drugi pojedinci. Ili da se samo zbog individualnih, moralnih, ratnih, povijesnih, političkih ili možda nekih drugih razloga staje pred nazočni skup i uznemirava sve one koji su se taj dan došli u miru i nutarnjoj duhovnoj sabranosti pokloniti nevinim žrtvama.

Posebno nas smeta, kao i sve članove obitelji poginulih branitelja i ubijenih civilnih žrtava, kada sve to moramo slušati, u svjetlu činjenice da nitko (ako izuzmemo marginalnu Banićku ili najnovije suđenje Renatu Petrovu) od naredbodavaca, egzekutora i njihovih pomagača za taj stravični zločin u Škabrnji još nije osuđen.

Smatramo kao i velika većina drugih sudionika da bi Dan sjećanja na škabrnjske žrtve trebalo obilježiti na dostojanstveniji način i u našem tradicionalnom kršćansko-katoličkom duhu i miru. Predlažemo da se iz programa mora izbaciti dio predviđen za političke i druge govore i obraćanje sudionicima skupa, jer u suprotnom iz naprijed navedenih razloga, u obilježavanju ovog dana sudjelovat će sve manje naših Škabrnjana, a naročito članova obitelji poginulih branitelja i ubijenih civilnih žrtava, a što je i do sada svatko dobronamjeran mogao primijetiti.

Dakle, umjesto političkih govora, velikih parola samohvale i obećanja od kojih smo se svi skupa umorili, došlo je vrijeme, posebno sada na 20. obljetnicu, da se Dan sjećanja obilježi u velikom dostojanstvu i na drugi, primjereniji, bolji i kvalitetniji način. Primjerice, neka se nakon odavanja počasti poginulim hrvatskim braniteljima i ubijenim civilnim žrtvama Domovinskog rata ispred spomen obilježja masovne grobnice i pred Središnjim križem na škabrnjskom groblju, čuje pjesma koju je napisalo dijete poginulog hrvatskog branitelja, neka se čuju njegove boli zbog gubitka oca, neka se čuje priča zarobljenih mladića, neka se istakne važnost svih majki koje su podnijele patnju života u samoći odgajajući djecu. Vjerujemo da svi oni imaju veliku zaslugu za postojanje današnje Republike Hrvatske, kao i svi oni koji su patili na razne načine od zločinačke ruke srbo-četničko-jugoslavenskih konkvistadora i zločinaca. Isto tako umjesto političkih govora i riječi samohvale dovoljno je, primjerice, pročitati riječ iz Biblije, poslušati hrvatsku domoljubnu skladbu ili recital te da se nakon toga održi sveta misa u župnoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Škabrnji.

Isto tako, Škabrnja se zbog svojih osobito brojnih nedužnih žrtava nameće kao znak i simbol u ratu stradale Hrvatske. Svake godine u prigodi obilježavanja našeg stradanja, kao i u ostale dane tijekom cijele godine, dolazi sve više hodočasnika i učeničkih posjeta iz Zadra i okolice te iz drugih krajeva naše domovine, nameće se potreba bolje organizacije njihovog prihvata i sudjelovanja kako u programu obilježavanja, tako i prezentiranju tog tragičnog stradanja.

Željeli bismo da ovo naše pismo s navedenim prijedlozima oko načina i programa obilježavanja 18. studenoga, ne ostane glas vapajućih u pustinji, nego da već od ove godine na 20. obljetnicu, obilježavanje bude na predloženi način, kao što se obilježava u Vukovaru – stoji u otvorenom pismu gdje se još navodi da ovu inicijativu i prijedlog podržavaju “Djeca poginulih hrvatskih branitelja iz Škabrnje” i “Udruga udovica hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata Zadarske županije”, a završeno je riječima: “Duh Sveti neka prati one koji imaju utjecaj u donošenju pravednih i dostojanstvenih odluka za dobrobit mještana općine Škabrnje i naše domovine.”