Nova vlast u Libiji nije donijela sreću za mnoge imigrante iz Afrike koji su tijekom vladavine Moamera Gadafija našli posao i život u toj državi. Sada su ostali bez posla, trpe svakodnevnu diskriminaciju te se ne mogu vratiti kući.
Migranti su zauzeli jednu od zgrada u predgrađu Tripolija koja je u prošlom režimu služila kao trening centar za Gadafijeve specijalce. Svakoga dana trpe rasnu diskriminaciju, napade i pljačke dok čekaju da im netko ponudi posao ili barem donese hranu.
“Bacaju kamenje na nas zato što smo crnci”
“Od kada smo došli ovamo nadamo se, molimo Boga, da će jednoga dana možda pomoć od nekuda doći zato što su nam sve oduzeli”, kazao je Anthony koji je prije rata radio kao građevinar, a sada je izbjeglica. “Pretukli su me i opljačkali nekoliko puta, čak i ovdje u kampu. Ponekad kada izađemo na ulicu, ljudi počnu bacati kamenje na nas zato što smo crnci”, dodao je Anthony, piše Al Arabiya.
U kampu se nalazi 700 uglavnom mladih Nigerijaca koji su prije dva mjeseca pobjegli iz Tripolija kada su revolucionarne snage umarširale u njega. Oni su samo maleni dio onih koji su preseljeni tijekom sukoba. Oko 700 tisuća imigranata je od veljače i početka sukoba pobjeglo iz Libije. U državi ih je ostalo samo nekoliko desetaka tisuća.
Radili poslove koje Libijci nisu htjeli
Najviše je bilo Nigerijaca koji su u Tripoliju radili poslove koje Libijci nisu htjeli kao što je pranje automobila, rad na farmama ili građevina. Zbog mnogih navoda da su migranti podržavali Gadafijev režim sada ih lokalno stanovništvo mrzi i zlostavlja. “Problem je što su ovdje Afrikanci”, kazao je jedan od čuvara kampa Adil. “To nije zdravo. Ne jedu dobru hranu, tuku se međusobno, a neki od njih su došli bez putovnice te donijeli bolesti”, kazao je Adil i dodao kako bi bilo najbolje da ih se vrati u njihove države.
Većina migranata planira povratak u rodnu zemlju, jer se ne osjećaju sigurnima nakon pada režima Moamera Gadafija. No bez novca i putovnica, Nigerija nema konzulat ili veleposlanstvo u Tripoliju, oni to sada ne mogu napraviti te se zapeli bez mogućnosti da krenu naprijed ili natrag. “Neki od njih se ne žele vratiti. Sve su riskirali kako bi došli do tuda”, kazao je Jeremy Haslam iz Međunarodne organizacije za migracije. “No, neki očajnički žele u svoju domovinu te se nadaju da će im ubrzo izdati privremene putovnice.
“Samo želim otići kući i ponovno početi svoj život”
Postoji široka zabrinutost da će Prijelazno nacionalno vijeće postrožiti režim ulaska imigranata u Libiju. Nova vlast je već smanjila pomoć za kampove u strahu da će oni postati stalno boravište imigranata. “Vjerujemo da od kada je Libija slobodna zemlja od prošle vlasti, ona treba biti slobodna za sve”, kazao je Anthony koji namjerava ostati. “Povratak kući praznih ruku za mene nije dobra ideja. Pa mislim da ću ostati kako bi pokušao nešto zaraditi da se mogu brinuti za njih”, dodao je.
No, većina u kampu se više ne vidi u Libiji. “Došao sam ovdje raditi i zaraditi novac za moju obitelj. No, kada je došla kriza sve se promijenilo. Sada samo želim otići kući i početi svoj život ispočetka”, kazao je Larry, 33-godišnji otac troje djece.
