Knjiga koja broji ukupno 980 stranica unutar kojih se nalazi 290 preslika dokumenata, naslovljena „Partizanska i komunistička represija i zločinstva u Hrvatskoj 1944. – 1946., Dokumenti, Dalmacija”, zainteresiranom čitatelju na potpuno vjerodostojan način omogućava uvid, odnosno razotkriva ključne metode funkcioniranja komunističko-boljševičkih vojnih i civilnih struktura vlasti koncem Drugoga svjetskog rata i u neposrednom poratnom razdoblju.
Takvo gradivo neporecivo svjedoči o provedbi goleme količine nasilja, represije i zločinstva počinjenih u svojstvu uspostave, održanja i učvršćenja totalitarne vlasti. Upravo iz tih razloga dokumenti promatraču ne ostavljaju nikakvu mogućnost spekulativnog obrazloženja navedene problematike. Tako su u nizu predočenih primjera iz knjige napose zanimljivi oni koji se izravno odnose na nastale prilike u gradu Zadru i njegovom okružju.
Naime, takvi nedvojbeno rasvjetljavaju mnoge slučajeve u kojima su se politička, vojna, represivna i pravosudna tijela spomenutih vlasti, služili raznim oblicima manipulacije, odnosno prijevare i podvale na štetu političkih neistomišljenika, s glavnim ciljem konačnog ostvarenja svojih ideološko-političkih ciljeva bitno zasnovanih na imperativnoj provedbi klasne borbe. U tom kontekstu presudnu ulogu imali su pored ostalih, politička policija OZN-a, ali jednako tako vojni i civilni sudovi, te tzv. sud za zaštitu nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj. Svi su oni bili izravno odgovorni za mnoga kršenja osnovnih ljudskih prava, i to naprosto zato jer su svojom pozicijom omogućavali, prikrivali i podupirali izvršenje likvidacija nepoćudnih pojedinaca i skupina osoba po kratkom postupku, sudjelovali u izvedbi fiktivnih sudskih procesa, izricali presude s dugotrajnim kaznama zatvora uz obveznu mjeru konfiskacije imovine, i tome slično.
Posebno dominantnu poziciju u takvome društvenom ustroju imala je OZN-a, pa je stoga za nas ovdje napose zanimljivo navesti da je Opunomoćstvo OZN-e Zadarskog područja formirano u kolovozu 1944., čiji je čelnik bio Rikardo Sutlović. Takvo je Opunomoćstvo funkcioniralo do ožujka 1945., kada je uspostavljeno Okružno odjeljenje OZN-e s načelnikom Živkom Šerićem i članovima Marinom Cetinićem i Budimirom (Budi) Lončarom zvanim Leko. Naime, Budimir Lončar se u drugoj polovini 1945. potpisivao u svojstvu načelnika Okružne OZN-e. Načelnik Opunomoćstva OZN-e za grad Zadar bio je Dušan Žurić, dok je načelnik Opunomoćstva OZN-e Zadarskog kotara bio Venci Ivoš.
Niz je primjera u kojima su spomenuta Opunomoćstva OZN-e sudjelovala, zapravo poticala radnje koje su imale pogubne posljedice za mnoge navodne narodne neprijatelje, ratne zločince, ili pak suradnike okupatora u vrijeme trajanja rata. U mnogim slučajevima pojedinci ili skupine osoba bili su ciljano proglašavani na spomenuti način, i to upravo zato kako bi se olakšao i opravdao obračun s takvima za koje su totalitarne vlasti držale da su im trenutno, ili možebitno pro futuro predstavljali glavnu opasnost za apsolutno ovladavanje iluzorne komunističke ideje, odnosno ideologije
