Radim društvo nećaku, koji je došao kupiti konja, a po svemu sudeći, s Benkovačkog sajma, doma ćemo otići sa kobilom, kaže Dražen Budiša, kojega smo u dobrom društvu zatekli kako šeta Benkovačkim sajmom. Budiši, povratniku u politiku i nositelju HSLS-ove liste u IX. izbornoj jedinici, Benkovački sajam nije nikakva nepoznanica jer je, kako kaže odrastao u Drnišu, u kući u središtu tamošnjeg sajma, tako da prizore svojega djetinjstva vezuje upravo uz slike nalik jučerašnjem Benkovačkom sajmu, njegovom prvom ovogodišnjem jesenskom izdanju.
Priča o Benkovačkom stočnom sajmu započinje još prije stotinu godina, kada se u samom centru mjesta Benkovac, svakog 10-og u mjesecu tijekom ljeta, organizirao veliki stočni sajam. Iz cijele Dalmacije, s dalekog juga, sa sjevera Hrvatske i Slavnije, na Benkovački sajam dolaze kolone poljoprivrednika, trgovaca, nakupaca, obrtnika i znatiželjnika u potrazi za željenom robom. Zahvaljujući stoljetnoj tradiciji Benkovački sajma neizostavni je gospodarski i turistički sadržaj tog kraja, koji svaki put iznova iznenađuje brojom posjetitelja, tako da ih nerijetko ima i preko 10 tisuća.
Danas je Benkovački sajam smješten izvan centra grada na zemljištu, glavnu prometnicu Benkovac-Karin. Povoljan geoprometni položaj, vlastiti poljoprivredni resursi te ljudi koji tradicionalno žive od poljoprivrede i autohtonih zanata glavni su pokretač razvitka kraja. Ovisno o godišnjem dobu, sajam je tako i obojan, s tim da svaki mjesec ima svoje udarne proizvode. Jučerašnje, prvo ovogodišnje njegovo jesensko izdanje, zahvaljujući buri i temperaturi koja je iznosila svega 13 stupnjeva Celzija, svjedočilo je kalendarskim činjenicama da je ljeto već tjednima iza nas.
Atraktvine boje ljetnog voća i povrća, zamijenili su romantični, žuti, zeleni, smeđi tonovi jeseni. Orašastih plodova bilo je u izobilju, a kesteni, rogači, mandarine… donosili su miris zime. Lukovičasti proizvodi i krumpir, koji su “išli” u velikim količinama. Domaćice su birale što bolje glave kupusa za kiseljenje, istovremeno kupujući na veliko, na licu mjesta ribani kupus, tako da je sve mirisalo na pripremu zimnice. S tri kune, koliko su trgovci tražili za kilogram friško ribano kupusa, koje će domaćice, kiseliti zajedno s glavama kupusa, bile su zadovoljen obje strane, kupci i prodavači, što je u ovom vremenu prava rijetkost.
Za razliku od trgovaca voćem i povrećm, oni koji su na sajam stigli sa životinjama, svinjama, praščićima, magarcima, teladi, ovcama i kozama te mogućim i nemogućnim vrstama peradi, nisu bili baš najzadovoljniji. Osim što su grintali zbog naglog zahlađenja, među njima se moglo čuti da su ljudi dočekuju zimu bez novaca, pa im je puno dati za svinju 1.500 do 2.000 kuna. Praščići su, dakako stajali višestruko manje, no ni oni su teško pronalazili svoje kupce. Telad, čija cijena ide i do tri tisuće kune, posjetitelji Benkovačkog sajma, posjetitelji su uglavnom razgledavali. Isto je i s konjima i magarcima – zoološki vrt na Benkovačkom sajmu. Trgovanje kozama i ovcama, koje su se prodavale debelo ispod 100 eura, išla je nešto bolje. U krajnjem slučaju i po dogovoru.
– Ljudi smo, dogovorit ćemo se, vikali su za posjetiteljima Benkovačkog sajma, trgovci blagom – velikim domaćim životinjama.
Oni koji su držali perad, nisu se toliko trudili. Iako bi svi oni željeli kući otići sa što više novaca u džepu, a što manje peradi u kutijama i kavezima, cijelu priču su okrenuli na šalu. Kako kažu, dolaze iz cijele Hrvatske, dobro se poznaju i kad trgovina ne ide, oni se druže. Ako ne ide danas, ići će na nekom drugom mjestu sutra, ili možda ponovo u Benkovcu, sljedećeg 10-og u mjesecu.
– Ma pilića ćemo dati i za pet kuna. Patkice za 12, može i za 10 kuna, ali ne ide, moraš pod tu cijenu dati i koji komad gratis. U protivnom ljudi odmahuju glavom. Puno im je dati i 50 kuna za nesilice. Jedino “pivci”, za koje tražim 60 kuna, idu k’o ludi, priča jedan mladić, koji je na Benkovački sajam stigao iz Sv. Ivana Zeline.
Nedaleko od njegove peradi, pažnju privlače japanske svilene kokoši. Čovjek viče da su po 100 kuna, razvlači jadne životinje da bi pokazao prolaznicima kakvo im je tijelo, kako su mesnate, a ljude uglavnom privlači svila – svilena kokoš iz Japana. Zato se i guraju, ne bi li osjetili to svileno perje pod rukama. Ništa od kupovine, pa trgovac, sav očajan odmahuje glavom.
– Bolje bi bilo da sam muča! Svilena japanska kokoš, pa ljudi oće do osjete svilu. Ovaj do mene ima biserku, a svit traži bisere?! Čudo i gotovo, nema tu šoldi, pola u očaju, pola u šali kaže jedan od trgovaca peradi koji je u Benkovac došao iz Zagorja, iz Žeinca.
Ostavljajući tu rijetko viđenu perad, naizlazimo na prekrasne štence – tornjake, retrivere, njemačke lovačke terijere… Stari su svega 25 dana, tiho laju, nerijetko i cvile pokušavajući izaći iz kutija u kojima su ih vlasnici smjestili. Za 500 kuna i psići se mogu voditi doma. Tu baš i nema cjenkanja. Među slatkim i neodoljivim štencima nailazimo i na jednog kanadskog bijelog vuka, koji dostojanstveno sjedi u svom boksu. To snježnobijelo štene, teško da će pronaći novog vlasnika jer ga prodaju za 1.500 kuna. Djeca mu se dive, no roditelji su neumoljivi, toliko ne daju za tog bijelog štenca.
Trgovci misle unaprijed, spremaju se za skorašnje blagdane – Dušni dan i Svi sveti, stoga i karaterističnih krizantema ima u izobilju. Za zimu su spremni i trgovci tekstilom i obućom, hlača, džempera, jaketa, šešira… ne fali, a i čizama ima u izobilju. Sveprisutni su i obrtnici, staroga i novoga alata za raznovrsne zanate, drvenarija, namještaj… Nema čega nema, od igle do lokomotive, od igre do aviona…
Na kraju puta, budući da se Benkovački sajam prostire na gotovo šest hektara zemljane površine, su zalogajnice. Svojevrstan je to odmor na kraju dugačkog puta, a za mnoge i radnoga dana, a uz okrijepu padaju dogovori za sljedeći sajam u susjednoj županiji ili novi Benkovački, 10. studenoga.
