“Prije nekoliko dana otišla sam učlaniti se u knjižnicu, i nisam to mogla jer su tražili i OIB, koji im nisam htjela dati, a dan kasnije sam u T-comu htjela zamijeniti nagradne bodove, dobivene urednim podmirivanjem računa, za besplatne minute telefoniranja, no rekli su mi da je to tehnički neizvedivo zato što im još uvijek nisam dostavila OIB, makar im OIB nisam niti dužna dati”, požalila se našem listu jedna zagrebačka čitateljica. Provjerili smo i sami – u T-comovom centru su na temelju podataka iz osobne iskaznice uredno ušli u račun korisnika i nagradne bodove zamijenili za pogodnosti u telefoniranju, na što su se obavezali i ugovorom s korisnikom, a kad su primjetili da im OIB nije dostavljen, bez pitanja su ga, pomoću broja osobne iskaznice, doznali na internetu i ubacili u svoj sustav. Tek na našu zamjerku da ga bez privole korisnika ne smiju koristiti, izbrisali su ga iz evidencije, napominjući kako sami ionako mogu matične brojeve koje imaju, “pretvoriti” u OIB-ove.
Zakon je jasan
OIB im je nužan za identifikaciju korisnika, zaključuju u HT-u. Njihovim općim uvjetima poslovanja propisano je da im je korisnik obvezan pružiti podatke koje “HT smatra nužnima za zasnivanje pretplatničkog odnosa”. U protivnom, vele, imaju pravo odbiti zahtjev za uslugu.
Po Zakonu o OIB-u, knjižnica, HT ili banke, bilo koje privatno poduzeće, bez javnih ovlasti, međutim, nisu korisnici OIB-a, i ne mogu ga tražiti od građana, a pogotovo ne mogu OIB-om uvjetovati pružanje usluge, na koju su se obavezali ugovorom. OIB, istina, nije tajan broj, već nasumce odabranih deset znamenki, i još jedna, tzv. “kontrolna”, no zakon jasno kaže tko ga od građana smije tražiti, a tko ne, i u pravu su svi oni koji ga ne žele dati tvrtkama koje zakonski nisu korisnici OIB-a. Obveznici OIB-a, kaže zakon, sve su fizičke i pravne osobe kojima je OIB dodijeljen, korisnici istog broja su pak, redom, državna tijela, jedinice lokalne i regionalne samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima.
Jedanaest brojeva
Smije li HT osobnim brojem uvjetovati uslugu, iz Hrvatske agencije za poštu i elektroničke komunikacije (HAKOM) odgovaraju kako operatori moraju pretplatnicima pružiti svoje usluge sukladno Zakonu o elektroničkim komunikacijama. Operator se, napominju, mora pridržavati uobičajenih postupaka za provjeru identiteta pretplatnika usluga, poštujući Zakon o zaštiti osobnih podataka i Zakon o OIB-u, za čije tumačenje oni, napominju, nisu nadležni. Jesu, zato, u Agenciji za zaštitu osobnih podataka, iz koje odgovaraju kako HT nije državno tijelo, jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave niti pravna osoba s javnim ovlastima te nije utvrđen kao korisnik OIB-a. “Prikupljanje i korištenje OIB-a potrošača, u konkretnom slučaju od strane HT-a, koje nije utemeljeno na privoli ispitanika, nije sukladno zakonskom okviru zaštite osobnih podataka”, odgovara Agencija.
Uvođenje 11-znamenkastog broja za sve građane i poduzeća država je platila 110 milijuna kuna, da bi sada oni, koji nisu zakonski korisnici, OIB od građana ipak tražili, dok istovremeno OIB ne koristi svojoj pravoj svrsi – da porezna uprava, primjerice, ima uvid u gruntovnice, općenito u pravo imovinsko stanje pojedinca, ili da, recimo, HEP, koji jest ovlašteni korisnik, u slučaju uvođenja beneficije jeftinije struje za siromašne, vidi tko je uistinu siromašan, a tko nije.
Tuđi računi na naplati Kako se neslužbeno može čuti i u samoj Agenciji za zaštitu osobnih podataka, kad bi inzistirali na tome da OIB traže samo oni koji zakonski to smiju, nastao bi potpuni kaos, jer ga traže i koriste svi, a kaos se pak događa onima koji ga neovlaštenim korisnicima – ne dostavljaju. Agenciji za zaštitu osobnih podataka javlja se, kažu, nemali broj građana koji OIB, zato što zakon tako kaže, nisu dostavili bankama ili privatnim kompanijama, pa im na naplatu stižu tuđi računi, ili na račun u banci ne sjeda plaća koju su zaslužili.
