Još jednom se ispričavam obiteljima i molim za oprost. Mene će ovo pratiti cijelog života, kajem se zbog svega i užasno mi je teško živjeti s teretom svega što se dogodilo. Smatram kako je ono najgore iza nas i da trebamo naći energije kako bismo nastavili sa svojim životima – rekao je u četvrtak u prepunoj sudnici Općinskog suda u Zadru, 27-godišnji liječnik Jure Pavešić koji je prije četiri godine skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginulo troje njegovih prijatelja.
Na te njegove riječi reagirao je otac poginule Mikele, Livio Marijan koji mu je uzvratio kako je trebao u sudnici pokazati da je čovjek i priznati krivnju, no da on to nije učinio već da je tijekom postupka rekao samo da se smatra odgovornim kako bi se izvukao od kaznene odgovornosti. To će mu stoga, istaknuo je Marjan, biti doživotna kazna, a ujedno je to i razlog zašto obitelji poginulih s njim ne mogu biti u dobrim odnosima.
Roditelji žele priznanje krivnje
– Njihovi grobovi spomenik su tvoje krivnje. Nitko od nas te nije tužio, nismo tražili odštetu, pa čak smo i propustili zakonski rok za to. Kada si izašao iz bolnice, sjećaš li se Jure da sam došao kod tebe doma, da sam te zagrlio, poljubio i rekao ti da ti sve opraštam?! Ali, ti si kasnije rekao da se ničega ne sjećaš, da nisi pio, izvlačio si se. Mi roditelji tu smo samo zbog istine, jer želimo znati tko je kriv za smrt naše djece. Ti danas imaš svoju obitelj, svoje dijete, završio si fakultet i radiš kao liječnik čime si stekao niz olakotnih okolnosti. Tko zna gdje bi naša djeca bila danas da su ostala živa i što bi oni postigli?! Ja ti u ime moje Mikele i Boga opraštam jer nikakvu zadovoljštinu neću dobiti niti tvojom kaznom, niti odštetom, niti mi išta može vratiti dijete – rekao je među ostalim Marijan dodajući kako se nada da će ipak pravda zanimati sud i javnost, jer bi se bilo tko mogao sutra naći u njihovoj koži, a on to ne želi nikome.
I dok je zastupnik tužiteljstva Dragan Bogatić ostao pri navodima optužnice tražeći kaznu sukladnu stupnju krivnje i činjenici da je kao tadašnji student medicine bio svjestan opasnosti u koju se sjedajući za upravljač kombija upušta, njegov branitelj Šime Pavlović imao je dosta toga za reći u korist Jure Pavešića. Uz dosta upadica članova obitelji, bolnih uzdisaja i očitog negodovanja, Pavlović je pozivajući se na stručni rad istaknutog suca Vrhovnog suda naveo i kako su žrtve ove prometne nesreće dijelom i same pridonijele tragediji.
Žrtve pristale na vožnju
– Činjenica je da se optuženi upustio u vožnju iako je bio pijan i umoran, ali isto tako i da su se žrtve pristale voziti s njim. Isto tako, a što proizlazi iz iskaza brojnih svjedoka, a što je i dokazano analizom urina i krvi, i sami su kobne večeri konzumirali alkohol – kazao je Pavlović napominjući još kako treba uzeti u obzir da je u ovom slučaju riječ o neizravnoj namjeri i svjesnom nehaju, a napomenuo je i niz olakotnih okolnosti za svog branjenika, među kojima i iskreno kajanje i neizmjernu tugu zbog gubitka svojih prijatelja s kojom živi i mora živjeti.
– Moj klijent je spreman prihvatiti i izdržavati svaku razumnu kaznu. Ne dozvolite da ta kazna bude drakonska i da bude odmazda – zaključio je u svom završnom govoru, branitelj Pavlović. Presuda Juri Pavešiću bit će izrečena u ponedjeljak.
NAJTEŽA KVALIFIKACIJA
Juru Pavešića, vozača i jedinog preživjelog u stravičnoj prometnoj nesreći koja se dogodila 8. srpnja 2007. godine u ranim jutarnjim satima, tužiteljstvo tereti za izazivanje prometne nesreće s namjerom, što je zapravo najteža kvalifikacija kaznenog djela i za što je zapriječena zatvorska kazna u trajanju od tri do čak deset godina. Kobne večeri Pavešić je vozio neregistrirani i tehnički neispravan kombi, a vještaci su utvrdili kako se u trenutku kada je kombijem ušao u oštar zavoj, kretao oko 80 kilometara na sat. Zbog toga je izgubio kontrolu nad vozilom, udario o rub garaže u izgradnji uz samu prometnicu, odbio se i potom izletio s kolnika u provaliju duboku oko pet metara. Pad je bio koban za troje njegovih prijatelja – Mikelu Marijan (19), Silvija Sutlovića (23) i Luciju Antunac (20) koji su na mjestu poginuli.
“NEKA OVO BUDE POUKA SVIM MLADIMA”
Slavko Antunac, otac pokojne Lucije naglasio je kako od srca oprašta Juri. Dodao je kako svi dobro znaju što se dogodilo i da se nitko iz toga ne može izvući, niti bilo što više popraviti. Stoga je izrazio želju da ova njihova tragedija bude opomena svim mladima da pripaze što čine i kako se ponašaju. No, otac poginulog Silvija Sutlovića ne osjeća isto. On je naime, rekao kako zna da su Jure i njegov sin bili jako dobri prijatelji, ali da mu ne može oprostiti, niti da oni više ikad mogu biti dobri jer se pokušao izvući krivnje tijekom ovog, za svih mučnog suđenja.
