Renato Petrov (43), ratni zločinac koji od 1. srpnja u zadarskom zatvoru izdržava pravomoćnu kaznu u trajanju od dvadeset godina, a koju mu je još 1995. godine u odsutnosti presudio Milan Petričić, tadašnji sudac Županijskog suda u Zadru, podnio je zahtjev za ponavljanjem postupka.
Petrov je zahtjev zadarskom sudu poslao putem svog odvjetnika, Dragana Jovanića iz Rijeke kojega je opunomoćio za zastupanje u ovom postupku pred zadarskim sudom.
– Moj klijent ima zakonsko pravo na obnovu postupka. Vjerujem kako će Vijeće Županijskog suda u Zadru već sljedeći tjedan donijeti pozitivan odgovor, odnosno odobriti mu ponavljanje postupka. Nakon toga slijedi nam proces u kojem ćemo pokušati doći do istine, rekao je Jovančević dodajući kako istinu zaslužuju svi pa tako i njegov branjenik.
Osuđen u odsutnosti
Renato Petrov je nakon petnaestogodišnjeg izmicanja hrvatskom pravosuđu temeljem Interpolove crvene tjeralice uhićen 5. travnja u Düsseldorfu, gdje je potom do okončanja postupka za izručenje, boravio u ekstradicijskom zatvoru.
Petrovu, inače jedinom Hrvatu u postupku za ratni zločin, s još 25-oricom pripadnika tzv. SAO Krajine i bivše JNA, sudilo se na zadarskom Županijskom sudu 1995. godine nakon što je u akciji Oluja uhićen Jovan Badžoka. Sudski postupak okončan je 11. prosinca 1995. izricanjem nepravomoćne presude kojom je 16-orici od njih dosuđeno ukupno 345 godina zatvora, a Petrovu 20.
Osuđujuću presudu tadašnji sudac Županijskog suda u Zadru Milan Petričić izrekao im je nakon saslušavanja niza svjedoka i provođenja dokaza kojima je utvrđeno da su njih 16, među kojima i Petrov, kao pripadnici srpskih paravojnih i odmetničkih postrojbi i tzv. JNA 18. studenog 1991. godine ušli u selo Škabrnja u kojem je živjelo isključivo hrvatsko stanovništvo te s više pješadijskih skupina praćenih tenkovima slomili otpor branitelja sela, nakon čega su masovno i gotovo u potpunosti uništavali i uništili bez ikakve vojne potrebe stambene, gospodarske i sakralne objekte. U optužnici se navodilo kako su to činili gađajući topničkim oružjima po naselju bez izbora vojnih ciljeva, nakon čega su iz podruma i drugih zaklonjenih prostora nasilno izvukli sklonjeno civilno i neboračko stanovništvo, pretežito žene i osobe starije životne dobi, kao i djecu.
U ponovljenom postupku ista optužba
Posebno otegotna okolnost koja im se na teret stavljala je činjenica da nitko od njih nije pružao nikakav otpor, niti su predstavljali opasnost po agresora, no da su oni bez obzira na sve potom najmanje 44 osobe ubili hicima iz vatrenog oružja i to iz neposredne blizine ili tupo-tvrdim predmetima po glavi, a neke su od žrtava da su pred smrt mučili i masakrirali. Obrazlažući tadašnju presudu Petričić je kazao kako su nedvojbeno, kršeći pravila međunarodnog prava za vrijeme oružanog sukoba, naredili ili sudjelovali u napadu i ubijanju civilnog stanovništva, uništavanju u velikim razmjerima imovine tog stanovništva, a što nije opravdano nikakvim vojnim potrebama. Time su počinili kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava, odnosno ratni zločin protiv civilnog stanovništva, zbog čega bi i ukoliko mu bude odobren i u ponovljenom postupku trebao odgovarati Petrov.
