Rasplamsao se žestoki sukob dvojice uglednih Zadrana, Stanka Banića i Ive Mustaća, bivšeg i sadašnjeg direktora Tankerske plovidbe.
Sve je počelo kad je Banić iznio optužbe na račun svoga nasljednika: “Nakon mog odlaska iz Tankerske plovidbe naglo su uspostavljeni vrlo prisni odnosi između kompanije i HDZ-a. Dva broda koje je Tankerska plovidba u Splitu ugovorila na 51 milijun dolara za svakoga, na koncu su plaćeni svaki po 59 milijuna dolara! Pretpostavljam da je nova cijena dogovorena u trokutu Sanader-Kalmeta-Tankerska plovidba, a zauzvrat je Tankerska plovidba dobila predstavnika u Upravi Hajduka”.
Mustać mu je žestoko odgovorio, a Banić mu je sada uputio otvoreno pismo koje prenosimo u cijelosti:
Stanko Banić (lijevo) i Ivo Mustać
Dragi kolega Mustać, dobro znaš da ne volim ostati nikome dužan pa neću ni tebi u svezi sa splačinama i lažima iznesenima u Slobodnoj Dalmaciji. Bog mi je svjedok da od mog umirovljenja, a teče već osma godina, nikada i nigdje nisam rekao ružnu riječ protiv Tankerske plovidbe ili njezinih dužnosnika.
Ako sam osjetio potrebu nešto kazati, onda sam to radio isključivo preko pisma tebi, s kopijom predsjedniku Nadzornog odbora ili raspravom na Glavnoj skupštini dioničara. U oba slučaja nastupao sam afirmativno, za boljitak društva, da se učimo na greškama itd. Što je neke stvari bilo, a i bit će, teško čuti, samo je potvrda da istina boli.
Dakle, čemu sada ovoliko prašine? Ključno pitanje našeg prijepora jest: “Jesu li dva tankera u Splitu preplaćena za osam milijuna dolara svaki?” Ja tvrdim da jesu, i to brodovi građeni po ugovoru od 30. 8. 2004., koji si potpisao s ministrom Vukelićem, ondašnjim predsjednikom NO BIS-a.
Čemu odjednom iznenađenje kada sam ti istu stvar napisao još u prosincu 2005. sa zamolbom da pojasniš dioničarima kako je i zašto do povećanja cijene došlo. Sjećam se da je ondašnji direktor škvera, g. Vukasović bio iskren izjavivši: “Ovo je početak sanacije brodogradilišta.”
Možda postoji neko objektivno obrazloženje za tih dodatnih 16 milijuna dolara, a činjenica je da je od tada održano pet skupština dioničara koji to obrazloženje nisu čuli. Sjećam se da sam ti u tom pismu rekao da se tim novcem mogla opremiti bolnica u Zadru da bude među prvima u zemlji, pozlatiti Kalelarga, ili biti malo zločest, i kupiti NK Hajduk.
Te 2005. godine u istom pismu rečeno je: “Iza Maraske i KK Zadar, Tankerska je treći zadarski brand. Prvi je izgubljen, drugi je na tom putu, a za trećega nije kasno da opstane ako se izvuče iz kandži politike.” U obrani “istine”, u članku od 19. 5. sasvim nepotrebno, bez konteksta, spominješ Haag, generala, neke političare (valjda imaju ime i prezime), Pomorski zakonik, projekte u Rijeci, Nadzorni odbor, HDZ, oporbu i što sve ne.
Namjeravao sam se držati samo teme “Tko crni Tankersku”, a kako si me povukao za jezik, i o ovim navodima ću reći svoje mišljenje i, budi siguran, da po to svoje mišljenje neću ići ni u čiju središnjicu, ali o tome nešto kasnije. Ako se Banić trudi ocrniti Tankersku, u najmanju ruku bih te javno pitao neke stvari kao:
– gdje je i zašto spiskano četiri i pol milijuna eura u projektu “Ninsko blato”, a da ni prvi kramp nije udaren u njega. Projekt je iniciran 2005. g., s tvojom najavom dioničarima o završetku 2007. godine. Dano je smiješno obrazloženje, da se projekt odgađa zbog krize, koja je počela krajem 2008. godine;
– kako si se mogao uvaliti u aferu “leasing” u kojoj si plovilo kupio za sramotno nisku cijenu. Kad se to već dogodilo, zašto nisi, onako muški, dao priopćenje za zaposlenike, dioničare i javnosti rekao istinu. Ovako smo bili prisiljeni složiti se s naslovnicom iz jednih lokalnih novina “Ili je glup ili naivan”, a mnogi su nadodali “ili oboje”;
– čovjek takvog morala onda vrlo lako uzme za sebe dionice društva vrijednosti pola milijuna eura, i to u kriznoj godini, s rezulatima poslovanja koji ne opravdavaju takvu nagradu;
– pitao bih te je li točno da si odavna sebi odredio plaću od 30.000 eura mjesečno neto i jesi li je smanjio u okviru antirecesijskih mjera, ako su uopće donesene;
– je li istina da je u tvom rodnom mjestu otvorena ispostava Lučke kapetanije kako bi se zaposlio Mustać junior i koje su sve protuusluge učinjene poslodavcu. Kako čujem, mladić se brzo zasitio činovničkog ureda pa je osnovao tvrtku koja uspješno prodaje svoje usluge, kome drugom, nego Tankerskoj plovidbi.
A Stanko će, kao i na svakoj Skupštini dioničara, govoriti o nepotizmu kao velikom zlu, ne tolikom za društvo, koliko za vašu djecu, koja će biti zgažena onog dana kada vi ne budete ono što ste danas. Zašto zgažena? Pa da bi se otvorio prostor sinovima novih očeva kada je put već tako dobro utrt. Za sada ću prestati navoditi tvoje bisere, jer me je strah da bi nekom poštenom čitatelju moglo doći slabo.
Nakon gore iznesenog, jasno je tko crni Tankersku, ja se uopće ne moram truditi. Dragi Ivo, neću propustiti priliku osvrnuti se na tvoje navode, koje sam nazvao “povlačenje za jezik”: Da sam kojim slučajem postupio po naputku, kako ti kažeš “nekog političara”, 2003. godine, a u svezi s pomoći generalu, ti bi odavno bio bez posla, jer bi Tankerska imala ključ u bravi, i to ključ međunarodne proizvodnje; projekt V. Lenac kojim se toliko hvališ, bio je na našem stolu puno ranije, ali smo imali “muda” reći NE, kao i ostalim projektima koje su nam nudili političari radi kupovanja socijalnog mira (Slobodna Dalmacija, Plovidba Vela Luka i dr.).
Dakle, ulaganje u V. Lenac jest politički projekt, doduše s novcima Tankerske. Stranka je tu maestralno politički poentirala, što ne kriju ni danas. A projekt je politički iz sljedećeg razloga: učešće Tankerske u svjetskoj floti je ispod pola posto, a koliko mi je poznato, jedino smo brodarsko društvo koje ima vlastiti škver. Gdje se zaboga popravlja ostatak 99,6 posto brodova?
Narudžba dvaju tankera u “3. maju” također je učinjena po nalogu politike. Zašto? Zato što m/t Velebit i njegov brat nisu definirani u Tankerskoj ni po namjeni, ni po veličini, niti po timingu isporuke. Brodovi su iz serije što odgovara brodogradilištu, jer mu je trošak za svaki sljedeći brod niži četiri do pet posto.
Za mene nema sumnje da su ti brodovi djeca jedne neželjene trudnoće, a iz takvog odnosa ni djeca ni roditelji nisu sretni. Uopće se neću iznenaditi ako jednog dana bude objavljeno da vam je svečani ručak, prigodom potpisa ugovora u Rijeci, organizirala Fimi-Media, a provizija salzburškom uzniku legla negdje u Hypo banci. Tome sam čovjeku inače zahvalan što me je od starog komunjare (kako me zovu tvoji sadašnji prijatelji) promovirao u “ljevičara kojeg je Kalmeta na izborima pobijedio čak tri puta”. Ovo ljevičar zvuči nekako proeuropskije.
Svako spašavanje radnog mjesta u RH svakako je hvale vrijedan čin. I tu svakoj poštenoj vladi treba pomoći, koliko god je moguće. Problem je s projektima u Rijeci, što nisu potpisani s Vladom, nego sa sotonom, lopovima, izdajicama roda svoga.
A zašto ne reći i sljedeće: u Rijeci ste spasili radna mjesta sinovima onih očeva koji su naše očeve nazivali Filipincima. No, možda sam ja preveliko zlopamtilo. Što se, pak, tiče Pomorskog zakonika, stvar je vrlo jednostavna. Došlo je vrijeme usklađenja našeg zakonodavstva s onim u EU-u i za to ne treba nikome pripisivati velike zasluge.
Uostalom, koja bi se to Vlada odrekla poreza na dobit, ako to nije u funkciji nekog višeg cilja, kao što je članstvo u EU-u.
O svom članstvu u Komunističkoj partiji reći ću samo sljedeće: Ne sramim se i ne poričem. Poznavao sam još jednog člana, ali za razliku od njega, ja nisam bio i predsjednik FK Partizan.
Ispis
Pošalji
