Nacionalni indeks sreće u ožujku je bio malo manji negoli u prethodnom mjesecu (-0,5 bodova), a u odnosu na godinu dana ranije manji je za 1,9 bodova.
Na mjesečnoj razini najviše se smanjilo zadovoljstvo trenutačnom životnom situacijom, no gledajući godinu dana ranije taj je pad mnogo manji (0,2 boda), pa se može zaključiti kako se u godinu dana i nije mnogo promijenilo.
No, kako ta komponenta iznosi svega 50,9 bodova moramo naglasiti da je ona na samoj granici prelaska u nezadovoljstvo – a to je sve ispod 50 bodova.
Zanimljivo je, međutim, da građani procjenjuju kako će im život za dvije godine biti znatno bolji nego što je sada te da su očekivanja danas veća (60,1 bod) u odnosu na prije godinu dana (56,7 bodova).
Taj rezultat potvrđuje osnovni nalaz da su Hrvati optimističan narod. Istra, Gorski kotar i Primorje i dalje su natprosječno sretne regije (66,2 boda), slijedi Zagreb (63,7 bodova), a onda indeks značajno opada (sjeverna Hrvatska 61,2 boda; Slavonija 60 bodova; Lika, Kordun i Banija 58,3 boda; Dalmacija 61,6 bodova).
Indeks sreće najviši je u većim mjestima, a najniži u manjima. Najsretniji su najmlađi građani, a najnesretniji oni iznad 55 godina starosti, oni s VSS-om značajno su višeg indeksa (65,9 bodova) u odnosu na osnovnoškolsko obrazovanje (60,3 boda).
Učenici i studenti (73,8 bodova) ističu se kao najsretniji građani jer su neopterećeni svakodnevnim brigama o tome tko ih i kako financira, kako će i hoće li pronaći posao i sl.
Mlade politika i gospodarstvo ne zanimaju
Povodom 1. rođendana Nacionalnog indeksa sreće, koji smo proslavili specijalnim izdanjem Banke sredinom travnja i okruglim stolom na temu mediji i sreća, proveli smo dodatno istraživanje o tome kako hrvatski mediji utječu na raspoloženje građana.
Odgovor je – loše, jer građani koji priznaju da mediji utječu na njihovo raspoloženje imaju niži indeks sreće od onih na koje oni ne utječu.
Saznali smo, očekivano, da se većina građana informira putem televizije, a zatim preko interneta, ali neočekivano je da građane više zanima gospodarstvo (31,4 posto) od politike (23,7 posto) te da su prvi malo sretniji od drugih.
Novine čita 11 posto, a radio sluša svega 5,4 posto građana. Indeks sreće znatno je niži kod onih koji gledaju televiziju (58,9 bodova), a najviši kod onih koji se koriste internetom (68,3 boda), stoga se može nametnuti zaključak kako su oni koji se koriste internetom sretniji od onih koji gledaju televiziju (graf 1).
No, naše je istraživanje pokazalo da se internetom najviše koriste učenici i studenti – oni koji i inače imaju najviši indeks sreće.
Anketa koju smo proveli na nacionalno reprezentativnom uzorku pokazala je da trećina mladih od 15 do 24 godina gleda televiziju, ali uglavnom su to filmovi i zabavni program (skoro 70 posto), dok samo njih desetak posto zanima informativni program.
A i u tim informacijama više od polovice gleda sportske vijesti, samo petinu njih zanima politika, a vijesti iz gospodarstva prati svega 12 posto mladih. No, većina mladih je odgovorila kako na njihovo raspoloženje mediji ne utječu (68,5 posto), dok svi ostali građani odgovaraju da oni utječu na njihovo zadovoljstvo.
No, kako ta najmlađa populacija čini samo 15 posto ukupne populacije zemlje zanimalo nas je što je s ostatkom građana koji su u većini.
To su u prvom redu oni preko 65 godina starosti (19,7 posto sveukupne populacije) čiji odgovori pokazuju da najviše gledaju televiziju, uglavnom informativni program i to podjednako vijesti iz politike i gospodarstva, te da na njihovo zadovoljstvo mediji loše utječu jer imaju najnižu razinu indeksa sreće.
Suprotno našim očekivanjima postotak građana koji prate vremensku prognozu prelazi 20 posto samo kod kućanica i kod osoba bez obrazovanja. Vremenska prognoza najmanje zanima Dalmatince (7,9 posto), a najviše one na sjeveru Hrvatske (19 posto) te mnogo manje muškarce negoli žene.
Profil TV-gledatelja
Među onima koji najviše gledaju televiziju ponajprije su osobe iznad 55 godina starosti, žene, osobe osnovnoškolskog obrazovanja te umirovljenici i kućanice. Ta skupina i inače ima najmanji Nacionalni indeks sreće u ukupnoj populaciji, a i regije u kojima se televizija najviše gleda i inače su one s najmanjim indeksom.
U Lici, na Kordunu i Baniji čak se 73,6 posto ispitanika informira preko televizije, što je daleko više nego u najsretnijim regijama Hrvatske – Istri, G. kotaru i Primorju (47,4 posto). U tim se regijama znatno više koristi globalna mreža (39,7 posto), u odnosu na Liku, Kordun u Baniju gdje se samo 9,4 posto stanovnika informira putem interneta.
Nalazi NIS-a nakon godine dana istraživanja pokazuju i da su po općoj razini indeksa sretniji oni u većim naseljima, a istraživanje o upotrebi i utjecaju medija pokazalo je kako se u gradovima manje gleda televizija (45,5 posto) već se više koristi internetom (35,7 posto), dok se u malim naseljima preko televizije informira čak 64,7 posto ispitanika.
Televiziju najviše gledaju kućanice (84,8 posto) i umirovljenici (72,6 posto) koji su i inače, prema podacima NIS-a, najnesretnije skupine hrvatskog društva.
S druge strane internet prate osobe starosti do 34 godina, muškarci te oni visokoškolskog obrazovanja, oni koji i inače imaju višu razinu indeksa sreće u ukupnoj populaciji.
Informativni program je najčešće praćena vrsta programa na televiziji, a oni koji ga prate imaju znatno niži NIS negoli oni koji prate filmove, sportske vijesti i sl. No i tu postoji pozitivna korelacija s prijašnjim nalazima NIS-a.
Naime, u Lici, na Kordunu i Baniji 50 posto ispitanika prati informativni program (a to su najnesretnije regije), dok je u (najsretnijim) regijama Istra, G. kotar i Primorje taj postotak mnogo niži (27,4 posto).
Biznis i/ili politika
Informativni program najmanje zanima mlade od 15 do 24 godina te manje žene negoli muškarce.
U sklopu informativnog programa najveće je zanimanje za teme iz gospodarstva, a potom politike. Indeks sreće najviši je kod osoba koje gledaju sport, dok je kod onih koji prate gospodarstvo i politiku sreća znatno manja.
Politika znatno više zanima muškarce i Dalmatince, dok žene veće zanimanje iskazuju za priče o običnim ljudima (crnu kroniku i ljudske sudbine) te vremensku prognozu.
Prema mišljenju najvećeg dijela građana mediji bi ponajprije trebali naglašavati realno stanje stvari, dok 20 posto smatra da bi u fokus trebalo staviti pozitivne vijesti.
Pozitivne vijesti značajno više žele gledati osobe srednje dobi od 25 do 34 godina od mlađih (od 15 do 24 godina), ali i stariji od 45 do 54 godina.
Također, osobe visokoškolskog obrazovanja smatraju da pozitivne vijesti treba više naglašavati nego što to smatraju osobe nižeg obrazovanja. Realno stanje stvari žele vidjeti više muškarci negoli žene.
I što iz priloženih podataka zaključiti? Osnovni je nalaz da mediji loše utječu na raspoloženje građana (graf br. 2) jer je preko polovice ispitanika odgovorilo kako mediji na njih utječu, a njihov je NIS manji u odnosu na one na koje oni ne utječu.
Mediji imaju najveći utjecaj na zaposlene, nezaposlene i umirovljenike, starije od 25 godina, a znatno manje u odnosu na studente i učenike.
