Novi list donosi razgovor s bivšem predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem u kojem on prvi put komentira događanja nakon haške presude generalima Gotovini i Markaču, objašnjava kako je tekla dostava transkripata sudu i odgovara na optužbe koje su se ovih dana mogle čuti na njegov račun. Mesić je, između ostalog, napisao i sljedeće:
– Nikada ni ja, ni moj Ured nismo izravno dostavili neki od tzv. Tuđmanovih transkripata Haaškome sudu. Dapače, od siječnja 2001. godine Vlada je postala vlasnikom cjelokupne dokumentacije i svi zahtjevi za dostavu transkripata Haagu išli su preko Vladinog ureda za suradnju s Haaškim sudom. Da budem do kraja jasan: moj je Ured u tome igrao ulogu servisa, jer su zahtjevi Haaškog suda preko Vladinog ureda dolazili nama, mi bismo transkripte našli, ili ih ne bismo našli i ono što se pronašlo slali bismo Vladinom uredu koji je onda to dalje prosljeđivao u Haag. Što se pak tzv. Brijunskog transkripta tiče, a to je dokument za kojega se sada podmeće kako sam ga ja dostavio u Haag (što je još jedna laž u nizu), te time zapečatio sudbinu generala Gotovine, želim – zbog prava javnosti da sazna i da zna – kazati sljedeće: tzv. Brijunski transkript uopće nije dokaz, kao što tvrde neupućeni ili zlonamjerni. Dokaz je originalni zvučni zapis toga famoznog sastanka. Taj je zapis, zajedno sa skraćenim video zapisom, Protuobavještajna agencija (POA) čiji je ravnatelj tada bio Tomislav Karamarko pronašla u podrumskome Arhivu što sam ga već spominjao. Izuzela ga je, te nakon što je utvrdila njegovu autentičnost, taj je zapis predan Haaškom sudu. Tu, dakle, moj Ured nije igrao ni ulogu servisa, a kamo li da bih ja osobno s time imao bilo kakve veze. Ali, kada se već spominje taj dokument, a ponavljam: ključan je audio zapis, a ne transkript, baš bi me zanimalo, tek onako usput, zašto ga nisu izuzeli oni koji su prije mojega dolaska na mjesto Predsjednika pregledavali Tuđmanovu dokumentaciju iz koje je – ponovit ću – dosta toga nestalo. Ovaj dokument, međutim, nije.
(…)
– Bio sam čvrsto uvjeren, a uvjeren sam i danas, da je nama Haški sud bio potreban. Zašto? Pa zato, što u Hrvatskoj nije bilo političke volje da sami procesuiramo ratne zločine koji su se nedvojbeno dogodili na našoj strani. Pri tome, nema nikakve sumnje da je državni vrh za te zločine znao. Dugo sam se dvoumio da li da to javno iznesem, ali sada ću reći: bio sam prisutan kada je jedan tadašnji ministar koji je također ovih dana prilično glasan, referirao Tuđmanu da se srpska sela u zapadnoj Slavoniji pale u tri smjene. Doslovno tako: pale se u tri smjene. Neću ga imenovati, ja nisam ni tužitelj, ni sudac, ali pamtim što sam vidio i čuo, ističe Stjepan Mesić u svom obraćunju javnosti, koje sutra objavljujemo.
