U atmosferi prepunoj ljubavi, veselja i zadovoljstva Stošija Milka Peroš rođena Peša iz Zatona proslavila je zaista rijedak jubilej, sto godina života. Na obiteljskoj svečanosti za rođendanskim stolom okupili su se svi njezini potomci, sinovi Niko i Petar sa suprugama Petricom i Anicom, nevjesta Nediljka s kojom baka Stošija živi, unučad Ante, Ivan, Ana Marija, Marija, Ivana, Josip i Ljilja, praunučad Domagoj, Maro i Frano te brojna rodbina i prijatelj.
Stošija je rođena u zatonskoj obitelji od oca Špire i majke Perke Peroš 19. veljače daleke 1911. godine kao treće dijete. Kada joj je majka umrla imala je tek tri godine. Sa svojim pokojnim suprugom Krstom, koji je u 66. godini života preminuo, 1970. godine, vjenčala se u zatonskoj župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije 1935. godine. Njih dvoje na svijet su donijeli šestero muške djece: najstarijeg Antu (1936.), Šimu (1939.), Petra (1941.), Ivana (1944.), Niku (1947.) i Đenka (1951.).
Još su na životu Niko i Petar. Baka Stošija danas živi s nevjestom Nediljkom kojoj je suprug Ante umro 1975. godine, u 39. godini života i kćerkom, bakinom unukom Ljiljom.
Baka Stošija, kojoj su osim neposredno, čestitke čitavog dana za rođendan stizale telefonom i mobitelom iz Zatona, Zadra, Amerike, Australije i rodbine i prijatelja iz drugih krajeva svijeta. Unatoč dubokoj starosti još je izvrsnog zdravlja. Vidi dobro, no nešto slabije čuje, a i noge joj polako slabe. Pamćenje je, međutim, još izvrsno služi.
– U životu je bilo dosta teških, ali puno više lijepih i nezaboravnih trenutaka. Ja i suprug Krsto uglavnom smo živjeli od poljoprivrede. Uz ostalo, obrađivali smo preko 4.000 panja vinove loze. Težak je to bio život. Nije se ovako lijepo i bogato živjelo kao danas, kazuje nam tihim i nježnim glasom slavljenica baka Stošija te dodaje:
– Sretna sam zbog proslave rođendana. Vrijedilo je živjeti i stvarati kada vidim ovako brojne naše potomke okupljene ovdje u našem domu. Zahvaljujući u prvom redu ljubavi, skladu i kršćanskom pristupu braku i vjeri u Gospodina Boga i uz njegov zagovor uspjeli smo u životu, kaže vesela baka Stošija.
Unuk Ante, inače glavni promotor čitave svečanosti nam je otkrio kako je ovo u povijesti Zatona prvi put da netko doživi i na ovaj način obilježi stoti rođendan.
– Pored svega lijepoga što smo joj poželjeli obasipamo je šalom kako je vršnjakinja sa splitskim Hajdukom koji je ovih dana, također proslavio stotu godišnjicu, što je dodatno čini veselijom i ponosnijom. Pored svega rado sluša radio i pogleda televiziju, ali najdraža joj je ipak nedjeljna misa, kaže nam nježno milujući rukom po licu svoju baku ljubimicu unuk Ante. Kažimo kako su veselje i radost Peroševih uveličale članice zatonskog KUD-a “Kuntrada” uz ostalo otpjevavši slavljenici tri prigodne skladbe na izvornom zatonskom izričaju. Na koncu rastajući se s bakom Stošijom i njezinim najbližima obećali smo ponovni povratak u njihov topli dom naredne godine istog dana, naravno uz uvjet da svi skupa narednih 365 dana proživimo u zdravlju, sreći i veselju.