U organizaciji Hrvatskoga geografskog društva – Zadar održano je predavanje na temu “Geografija religija – interakcija religije i prostora”, a izlagač je bio aktualni pročelnik zadarskog Odjela za geografiju doc. dr. sc. Josip Faričić koji je ovom prigodom predstavio vrlo zanimljiv objekt geografskih istraživanja.
– Religija kao sustav vjerovanja, obreda i moralnih načela najčešće vezanih za štovanje nadnaravnog bića, više sile ili Boga, odnosno bogova, u znanstvenom je smislu iznimno zanimljiva jer predstavlja važan historijsko-geografski element oblikovanja društva i prostora. Pritom je važno istaknuti da religija i prostor imaju uzajamno djelovanje jedno na drugo. Naime, osim na kulturu i način života, odnosno razvoj društvenih struktura, religija ima specifičan utjecaj i na krajolik, a s druge strane prostor svojim prirodnim obilježjima znatno utječe na način i tijek oblikovanja religijskih struktura, modela i obrazaca, istaknuo je doc. Faričić u uvodnom dijelu predavanja.
Upravo radi spomenutog međudjelovanja religije i prostora i svih implikacija vezanih za posljedične procese u prostoru, u drugoj polovici prošlog stoljeća pojavila se i razvila geografija religija kao nova znanstvena disciplina u okrilju društvene geografije. Nakon Drugog svjetskog rata postupno izlazi i niz važnih djela koja su afirmirala ovu disciplinu u okvirima geografije kao znanosti, a među prvima je bila knjiga iz 1953. pod nazivom “Geografie et Religions” francuskog geografa Pierrea Defontainea.
Geografija religija u domeni svojega polja istraživanja proučava nekoliko aspekata vezanih za implikacije međudjelovanja religije i prostora, a to su prije svega geografski raspored religija, pojava svetih prostora i svetih smjerova, utjecaj religije na preobrazbu prostora, kao i njen utjecaj na interakciju stanovništva. Primjerice, jasno je da su na neka temeljna obilježja pojedine religije uvelike utjecale prirodno-geografske značajke prostora u kojemu su se formirale (reljef, podneblje, hidrografske značajke), a isto tako su određene geografske implikacije imale velik značaj u širenju i ekspanziji pojedinih velikih svjetskih religija.
– Osim utjecaja prostora na formiranje religija, važno je spomenuti i povratni proces, odnosno utjecaj religija na okoliš koji je vezan za neke temeljne obrasce u svakoj pojedinoj od njih, a uglavnom su vezani za pogled pojedinih religija na čovjeka i njegovu ulogu i mjesto u prirodi koja ga okružuje. Primjerice, u različitim je religijama moguće pronaći i različite modele od kojih neki prirodu podređuju čovjeku, dok neki drugi naglašavaju potrebu poštovanja prirode kojoj čovjek pripada. No, ovi temeljni obrasci nisu monolitni jer u svakoj od religija i pripadajućih kultura postoje pojave, trendovi, pa i pojedinci koji odudaraju, naglasio je doc. Faričić, koji je u nastavku određeni dio vremena posvetio i osvrtima na razvoj i obilježja svetih mjesta i smjerova, te utjecaja na graditeljstvo, kao i na disperziju i širenje pojedinih svjetskih religija i pojavu hodočašćenja kao posebnog fenomena u kontekstu cirkulacije stanovništva.
