Dvije godine spavam u Caritasovu prenoćištu za beskućnike. Prije toga nisam imao gdje, moji kreveti i pokrivači bili su rastvorene kartonske kutije. I ljeti i zimi. Znam kakva je predodžba o nama beskućnicima, ali kroz život sam se osvjedočio da se čovjek vrlo lako može naći u situaciji da nema gdje prespavati ni od čega živjeti – kaže nam 44-godišnjak, jedan od svega 16 beskućnika koliko ih na spavanje može primiti Prenoćište za beskućnike “Sveti Vinko Paulski” zadarskog Caritasa.
Naš sugovornik, čiji su podaci poznati Redakciji, kaže da je 16 kreveta u Prenoćištu premalo za sve koji traže smještaj. – Otkad je zahladnjelo, imamo puno više upita. Teško je zimi, pa smo žensku sobu pretvorili u mušku – kaže Mirjana Tadić, zamjenica ravnatelja zadarskog Caritasa. Istaknula je da se žene puno rjeđe nađu u situaciji da nemaju gdje prespavati.
Po broju programa jedan od najboljih u Hrvatskoj, zadarski Caritas održavanje Prenoćišta za beskućnike ipak najvećim dijelom zahvaljuje Gradu Zadru, koji podmiruje 80 posto od potrebnih 300.000 kuna godišnje. – Briga prema nama beskućnicima u Zadru nije dati nam krevet. Ovdje doživljavamo takav odnos prema nama da ne znam kako to opisati: imamo toplu vodu, čiste ručnike, tri obroka dnevno u obližnjoj Pučkoj kuhinji…
Poludnevni boravak
Tko god je ovdje došao, više nije negativno razmišljao o životu. A došli smo svakakvi, istrošeni fizički, psihički, financijski, emotivno… – kaže naš 44-godišnji sugovornik. Zadarski beskućnici preko dana ne mogu boraviti u Prenoćištu pa je Caritas nedavno otvorio tzv. poludnevni boravak da korisnici ne bi zimi po cijele dane bili na ulici. – Imamo volontere i od 16.30 svi se okupe u blagovaonici Pučke kuhinje.
PRENOCISTE1-260907.1
Detalj iz prvog zadarskog prenočišta za beskučnike.
Foto: Jure Mišković / Cropix
Gledaju televiziju, igraju s volonterima na karte, razgovaraju s njima – kaže Mirjana Tadić. Prenoćište za beskućnike je u Zadru otvoreno prije više od dvije godine. Sada je u situaciji da ne može primiti sve, no brojni su upiti ljudi koji nisu Zadrani. – Zadrane smo uglavnom zbrinuli – rekla je Mirjana Tadić. Samo Pučka kuhinja i Prenoćište “Sveti Vinko Paulski” godišnje koštaju gotovo milijun kuna.
– U Zadru se više nitko ne može noću smrzavati spavajući tko zna gdje. Niti je itko gladan ili žedan. Ovo je bogomdano – sažeo je naš 44-godišnji beskućnik svoj stav o zadarskom Caritasu. Zaista im nije loše: ujutro u Prenoćištu piju kavu i čaj, potom imaju doručak u Pučkoj kuhinji, a tamo ih čekaju još dva topla obroka – ručak i večera. Poslijepodne su s volonterima u toplini dnevnog boravka Pučke kuhinje, a kada se u 20 sati vrate u Prenoćište, čekaju ih čisti ručnici, tuševi, topla voda i udobni kreveti.
