Županijski sud u Zadru presudio je u korist 50-ak Zadrana koje je Grad Zadar 2003. godine uz pomoć Općinskog suda proglasio nestalim i tako im oduzeo 15-ak tisuća četvornih metara zemlje na Višnjiku. Tako je sud “nestalim” vlasnicima zemlje priznao da ipak postoje pa im je omogućio ponavljanje cijelog postupka utvrđivanja vlasništva na spornom zemljištu.
Županijski sudac Ante Milovac odbio je, naime, žalbu Grada Zadra na odluku Općinskog suda iz srpnja prošle godine koji je presudio u korist “nestalih” utvrdivši da ti ljudi postoje i stanuju u Zadru i njegovoj bližoj okolici.
Tadašnji gradonačelnik Zadra Božidar Kalmeta uz pomoć Općinskog suda u Zadru 2003. godine vlasnike je zemlje na Višnjiku proglasio osobama nepoznata prebivališta te im je po kratkom postupku oduzeo vrijedno zemljište, koje je zatim preprodao privatnom poduzetniku. Akteri operacije “proglasi ih nestalima i oduzmi im zemljište” bili su i tadašnji zadarski pročelnik za urbanizam Zdravko Livaković te tajnica Grada Zadra Ana Lovrin. Oni su uime Grada Zadra na sudu tvrdili da je čak 58 vlasnika zemljišta na Višnjiku nepoznatog boravišta i da ne mogu doći do njih, što je sud bez ikakvih problema prihvatio pa je kao njihova pravnog skrbnika imenovao odvjetnika Smiljana Bakočevića, koji je u kumskim vezama s Livakovićem.
No Bakočević se uopće nije pojavio na sudu kad se odlučivalo o vlasništvu nad spornim zemljištem. Sutkinji u tom slučaju Sanji Dujmović ni tu nije bilo ništa sporno te je zemljište dala u vlasništvo Gradu Zadru. Kad se na njihovu zemljištu počeo graditi stambeno-poslovni kompleks, vlasnici su shvatili da su ostali bez zemlje i tad je počela borba za povrat vlasništva, ali i priznavanje da postoje. Županijski sud u Zadru tako je prihvatio odluku zadarskog Općinskog suda iz srpnja 2010. pa u obrazloženju svoje odluke potvrđuje presudu Općinskog suda u kojoj se navodi da su vlasnici zemljišta na Višnjiku, kao i njihovi preci, živjeli i žive u Zadru i okolici i da su se njihove adrese lako mogle pronaći preko evidencije prebivališta i boravišta Ministarstva unutarnjih poslova.
Linija manjeg otpora
“Posve je jasno da se išlo linijom manjeg otpora radi što lakšeg ishođenja povoljne presuda u korist tužitelje (Grada Zadra, op. a.) te im se postavio privremeni skrbnik, koji se nije potrudio ni dati odgovor na tužbu, a nije se niti pojavio na ročištu”, navodi se u presudi Općinskog suda koju je prije nekoliko dana potvrdio Županijski sud. U presudi se navodi da je apsurdno i ironično da su jedina dva svjedoka u slučaju “nestalih” zaposlena u Gradu Zadru te da se ured jednog od tih svjedoka nalazi odmah do ureda jednog od vlasnika zemljišta koji je proglašen nestalim.
