STANKOVCI – Mirnim prosvjedom sjedeći u svom automobilu ispred tvrtke Ostrea u poslovnoj zoni Stankovci, Pero Marković (43) iz Benkovca, odlučio je istjerati pravdu i svojoj supruzi Janji (35), koja je od 22. studenog na bolovanju, osigurati Ustavom zajamčena radna prava. Markoviću se “prelila čaša” nakon što je poslodavac njegove supruge, Neven Badurina, kako kaže, nekom samo sebi znanom računicom došao do iznosa od 3.200 kuna koje sve zaposlenice trebaju vratiti tvrtki jer su zbog lošeg poslovanja manje radile, pa su za toliko preplaćene. “Dugovanje” im je naplaćivano u ratama od po 500 kuna, no nakon druge rate, Marković je posavjetovao svoju suprugu da ostatak od 2.200 kuna ne vraća.
– Otkako se zaposlila, odradila je da ni sama ne zna koliko prekovremenih sati, subota, nedjelja i blagdana, a ugovorom i zakonom zajamčenih 15 dana godišnjega u sve ovo vrijeme nije dobila na korištenje, niti je dobila novčanu protuvrijednost. Kada mi je rekla da od njih traže novac natrag jer su po njihovoj procjeni nekoliko mjeseci slabije poslovali i da su pretplaćene, jednostavno me zabolila sva ta nepravda, pa sam se umiješao – kaže Marković vidno uzrujan, posebice događanjima posljednjih nekoliko dana otkako mu se supruga razbolila.
Razbolila se zbog stresa i nepravde
Zbog nervoze i napornog rada te odrađenih brojnih prekovremenih sati kada je umjesto ugovorom potpisanih osam, radila i po 13 i pol sati na dan, kaže kako je mu je supruga u svega nekoliko mjeseci izgubila više od deset kilograma. U petak, 19. studenog na poslu joj je zbog silnog pritiska, jer taj novac jedina ona nije do kraja isplatila, pozlilo pa je intervenirala i Hitna medicinska pomoć. Odvezena je svom obiteljskom liječniku u Benkovac koji ju je uputio psihijatru u Opću bolnicu Zadar.
– Ja imam dijagnosticiran PTSP i liječio sam se na Psihijatrijskom odjelu, ali to je kod mene posljedica iz rata. Da se moja supruga tako teško razboli radeći kao rob za minimalac, i da joj još i od toga hoće uzeti dio, e pa s tim se ne mogu pomiriti. Nitko neće niti kunu uzeti mojoj djeci. Ne želim nikome nikakvo zlo, ne želim da moja djeca ostanu bez oca niti da bilo tko strada, ali odavde, ispred ove tvrtke neću otići dok pravdu ne zadovoljnim – kaže Marković napominjući kako on ne traži ni milostinju, niti nešto što mu ne pripada, već samo da poslodavac njegove supruge ispoštuje Zakon. U prilog svojoj priči Marković je pribavio sve platne liste svoje supruge na kojima uistinu nigdje nema traga da je ikada koristila bolovanje, išla na godišnji ili odradila subotu, nedjelju ili prekovremeno. No, Marković tvrdi kako jest. Pokazujući nam brižno i precizno vođenu evidenciju dan po dan pojašnjava kako je rijetkost bila da mu je supruga s kojom ima dvoje djece u dobi od 17 i 14 godina ikada došla kući na vrijeme. Radila je po deset, 12, pa čak i 13 i pol sati na dan, a to u platnim listama nigdje nije evidentirano niti je plaćeno. Nesporazum je, nakon što je 22. studenog u tvrtku donio suprugine doznake za bolovanje, pokušao riješiti u razgovorom s vlasnikom i direktorom Ostree, no to je cijeli slučaj odvelo u potpuno drugom smjeru.
Nude otkaz, a radnica na bolovanju
– Pitao me što hoću, a ja sam mu rekao da, ako su mogli izračunati dugovanje moje supruge firmi, jer je u nekoliko mjeseci bilo manje posla, neka onda jednako tako izračunaju i koliko je odradila prekovremenih, subota, nedjelja i blagdana i neka joj to isplate. Isto tako, ni dana godišnjeg nije iskoristila, pa kada već nije, rekao sam neka joj onda i to isplate. Na to mi je odgovorio “reci cifru”. Rekao sam mu neka sami izračunaju i da ne tražim ništa što mojoj supruzi prema ugovoru i Ustavom zajamčenim pravima ne pripada, a on je odgovorio da ćemo sve srediti – prisjeća se Marković kojem je potom, jučer, u četvrtak poslijepodne jedna zaposlenica Ostree došla na kućna vrata tražeći njegovu suprugu jer, kako mu je kazala, ima poštu za nju. Nakon što su otvorili uručenu žutu kuvertu A4 formata, imali su, kaže, što vidjeti. Bio je to Ugovor o sporazumnom raskidu radnog odnosa i otpremninom od 18 tisuća kuna koje će joj se po potpisivanju isplatiti u roku od pet dana. Na to nisu pristali jer je ona ozbiljno narušenog zdravlja i na bolovanju. Osim toga, nisu ni tražili otkaz, već isplatu zarađenog i poštivanje Ugovora – kaže Marković ogorčeno dodajući kako ne može razumjeti što i zašto se ovakve stvari događaju kod nas i da o tome baš nitko od nadležnih institucija ne vodi računa.
– Da ja sada uđem u ovu firmu i iz nje uzmem samo jednu konzervu inćuna, po mene bi došla policija i odveli bi me u lisičinama. Bio bih lopov i kriminalac, a ovdje se radnici izrabljuju, ne plaća se njihov odrađeni posao i nikome ništa – zaključuje Marković koji je odlučio ispred tvrtke Ostrea pred koju su jučer postavljena i dva zaštitara, ostati dokle god ne riješi učinjenu im nepravdu.
Nakon razgovora s Markovićem pokušali smo doći do odgovornih u tvrtki, no zaštitari nas nisu pustili iza rampe jer nikoga od odgovornih nema. Svi su, kažu, na putu, piše Zadarski list.