Red Bull je tvrtka energetskih napitaka koju su 1984. godine u Salzburgu, rodnome gradu Wolfganga Amadeusa Mozarta, osnovali Dietrich Mateschitz i Chaleo Yoovidhyja. Ime je dobila po tajlandskom energetskom napitku Krating Daeng (crveni bik) i danas se nalazi u 51- postotnom vlasništvu obitelji Yoovidhyja, dok 49 posto pripada Mateschitzu. Godišnji prihod tvrtke koja proizvodi danas već kultni napitak s kofeinom i taurinom iznosi blizu četiri milijarde dolara, a sjedište joj je u Fuschl am Seeu, mjestašcu pokraj Salzburga.
Rođenje brenda
Dietrich Mateschitz, marketinški čarobnjak porijeklom iz Dikla, rođen je 20. svibnja 1944. godine u Sankt Marein im Mürztalu u Štajerskoj. Sin je dvoje osnovnoškolskih učitelja koji su se rastali kad je bio mlad, nije se nikad ženio, i navodno ima sina. O njegovom privatnom životu zna se vrlo malo, jer se ne voli eksponirati, što je najviše pokazao kupnjom austrijskog celebrity časopisa Seitenblicke, samo da se ne bi pojavljivao u njemu.
Nakon što mu je trebalo čak deset godina da diplomira marketing na Bečkom sveučilištu, Mateschitz se prvo zaposlio u Unileveru, gdje je radio na promociji deterdženata. Nakon toga baca se na zubnu pastu u tvrtki Blendax i 1982. godine odlazi na jedno dosadno poslovno putovanje u glavni grad Tajlanda, Bangkok. Bio je umoran od leta i promjene vremenske zone te je ušao u jedan dućan u kojem je popio piće Krating Daeng i umor je nestao. Vlasnik dućana, Chaleo Yoovidhya, 1984. godine je pristao na Mateschitzevo nagovaranje da ulože po pola milijuna dolara svaki i osnuju tvrtku. Tako je nastao Red Bull, čije ime dolazi od Mateschitzevog horoskopskog znaka, bika. Nakon pet godina biranja najboljeg sastava pića, Red Bull se počeo prodavati u Austriji.
Lucidne ideje
– Nema tržišta za ovo piće – rekao je tada Mateschitz – ali stvorit ćemo ga.
Svoje lucidne marketinške ideje Mateschitz je odmah počeo primjenjivati na piće u limenoj bočici.
– Nemoj dovoditi proizvod do potrošača, dovodi potrošače do proizvoda – govorio je Mateschitz i dobrano se pozabavio primjenom te ideje.
Umjesto klasičnih načina oglašavanja, zapošljavao je DJ-e na zabavama na kojima se posluživao Red Bull, trudeći se da piću osigura kultni i pomalo zločesti status među mladom generacijom. Od početka je postojao napor da se stvori iluzija da Red Bull nije korporativni proizvod, već opako i mladenačko piće. Odlučujući, a ujedno i najhrabriji potez, bilo je ograničavanje ponude.
Umjesto nuđenja onoliko proizvoda koliko tržište traži, prve dvije godine je Red Bull namjerno prodavao samo milijun limenki godišnje kako bi piće postalo nešto što se ne može dobiti tako lako. Opako piće koje pobjeđuje umor i može se miješati s alkoholom doseglo je kultni status, a potrošači su željeli još. Treće i četvrte godine poslovanja na tržište je pušteno i više nego dovoljno limenki za njihove potrebe, i zarada se umnogostručila. Tada počinje prodor energetskog napitka u Europu i Ameriku.
Nakon dugotrajnog razmišljanja, Mateschitz se odlučio dodatno promovirati svoj proizvod, i to putem sporta. Umjesto klasičnih načina oglašavanja i postavljanja običnih reklama pokraj sportskih terena, Mateschitz opet izmišlja nešto novo. Naime, Mateschitz je primijetio da sportski komentatori najčešće izgovaraju imena momčadi te je stoga odlučio kupiti momčad i dati joj ime Red Bull. To se prvo dogodilo s momčadi Formule 1, nakon što je Jaguar promijenio vlasnika i ime u Red Bull Racing. Skupi marketinški plan urodio je plodom i sada su sportski prijenosi sa spominjanjem Red Bulla postali neizbježni a prodaja je narasla do četiri milijarde limenki godišnje.
Strast za letenjem
Danas je Mateschitz vlasnik dviju F1 momčadi (Red Bull Racing i Scuderia Toro Rosso), tri nogometna kluba (New York, Sao Paulo i Red Bull Salzburg), a Red Bull ima i desetak raznih produžetaka svog brenda (X-Wings, Air Race…). Red Bull je osvojio svijet sporta. Više se ne može upaliti televizor, a da se ne vidi auto, formula, snowboard, motor ili bicikl s nazivom Red Bull.
“Red Bull daje ti krila” je slogan koji zapravo označava Mateschitzevu strast za letenjem. Mateschitz u svojoj kolekciji ima i zrakoplove iz Drugoga svjetskog rata, a na njima povremeno lete i članovi letačke akrobatske grupacije Flying Bulls, koji često nastupaju diljem Europe. U svojim redovima imaju i svjetskog prvaka u akrobacijama Petera Besenyeia. Mateschitz je tako okupio najbolje pilote koji za njegovo zadovoljstvo voze antikne zrakoplove, ali i moderne akrobatske letjelice. U okviru promicanja svog proizvoda i “davanja krila”, Mateschitz vodi i međunarodno natjecanje u akrobacijama i preciznom letenju, Red Bull Air Race.
U životu Dietricha Matechitza je granica između poslovnog i privatnog odavno nestala. Ostala je samo zabava, proračunata tako da donosi uspjeh jednom običnom gaziranom napitku.
– Pilotska kabina Titovog aviona ostala je ista, samo je u nju stavljena moderna tehnika. Ostavili smo i uređaj za gledanje zvijezda koji je, čini se, Tito posebno volio koristiti. Ostali dio aviona kompletno smo promijenili, a koristimo ga samo za prijevoz članova kompanije, rekao je Gerd Strobl, koji nadgleda obnovu i održavanje Mateschitzevih zrakoplova.
