Shrvan teškom bolešću danas je u Općoj bolnici Zadar, u 62. godini, preminuo Dragutin Herenda, poznati zadarski pjesnik, novinar i boem.
Rođen 4. listopada 1948. godine u Zagrebu, Herenda je zapravo cijeli svoj život proveo u Zadru, gdje je završio osnovnu školu, gimnaziju i pohađao studij na Filozofskom fakultetu. Još kao srednjoškolac počeo je objavljivati zapažene stihove u mnogim listovima i časopisima (Male novine, Radost, Modra lasta, Smib, Vidik, Telegram, Republika, Narodni list, Zadarska revija, Zoranić, Oko, Zadarski list i dr.)
– “Dragutin sam Herenda, srce su mi raskomadali u snu dok bi palma, ne ljutim se, samo naprijed”, zapisao je u svojoj prvoj zbirci poezije “Prepravljeni život”. Književna kritika ga nije baš mazila, ali svi su biranim riječima govorili i pisali o njegove posljednje dvije zbirke “Osrebreni oblak” i “Osrebreni oblutak” objavljene prije nepune tri godine. Mnogi još pamte kako su obje zbirke predstavljene na književnoj večeri posvećenoj prerano preminulom zadarskom glumcu i lutkaru Lobelu Nižiću, s kojim je Herenda, uostalom, kao i s mnogim Zadranima “od duha” kao i s “običnim” ljudima, iskreno prijateljevao.
Kao svaki umni hrvatski čovjek Herenda je radio i u medijima. Krajem osamdesetih pisao je zapažene reportaže, kolumne i priloge iz kulture u Narodnom listu. Posebno zapaženi su njegovi uratci na HTV-u, nastali u zadarskom dopisništvu HRT-a, gdje je prestao surađivati ne svojom voljom.
U Zadarskom listu djelovao je s malim prekidima od samog početka pa donedavno kada ga je teška bolest prikovala za bolesničku postelju. Čitatelji su svakodnevno iščekivali njegove kolumne, najprije onu “Zadar je lijep koliko je čist” pa onda “Šetnje i gunđanja” po kojoj će ostati posebno upamćen.
Preranom smrću Dragutina Herende ostala je velika praznina u zadarskom gradskom životu, njegov odlazak velik je gubitak za zadarsko i hrvatsko pjesništvo i novinarstvo. Ali, iza njega ostaju njegova djela, poezija, njegova supruga Mirjana i sin Drago, koje je toliko volio.
