Nikoga, nažalost, ne treba uvjeravati kako je proteklih desetljeća Split platio nerazmjerno velik ceh “državotvornoj” strategiji Hrvatske i kako se u svemu tome Zadar nerazmjerno okoristio.
U svemu lošem ima i nešto dobro te se svakako treba veseliti gospodarskom procvatu Zadra, koji je važan za cijelu Hrvatsku, čak i u situaciji dok Split, dijelom i zbog toga, stagnira. No, dobro je što se konačno otvorila ozbiljna rasprava o tome, te da su to uočile osobe koje bi mogle znati, a i htjeti, situaciju promijeniti. Valjda će to prepoznati i u Vladi.
U ovom tekstu nema mjesta za sveobuhvatnu analizu problema, s kojim se čim prije treba uhvatiti ukoštac. Ali ima za prometni dio, koji muči svakoga građanina i poduzetnika kad putuje iz dalmatinske do hrvatske metropole, ili u inozemstvo.
Jer dok se od Zagreba do Zadra stiže optimalnom i gotovo najkraćom trasom, do Splita se putuje 55 kilometara duže nego što bi se putovalo da je autocesta izgrađena “Savkinom trasom” iz 1971. godine, s korekcijama koje bi je “ostavile” samo unutar hrvatskoga teritorija.
To znači pola sata dulju vožnju, osjetno skuplju cestarinu, pet litara goriva više, povećanu amortizaciju automobila i, na kraju, nevolje i zatvaranja zbog učestale bure.
Od Splita do Zagreba Dalmatina ide cik-cak trasom (doduše u općem hrvatskom interesu), preko jednog, još uvijek nedovršenog spoja, u kontrasmjeru, a Zadar ih ima dva, pravilno usmjerena i zlatom plaćena.
Predugačka trasa bitno povećava prometne troškove te smanjuje gospodarsku i turističku konkurentnost ne samo srednjeg dijela Dalmacije, posebice Splita i Šibenika, nego i južnog dijela Dalmacije, a i Hercegovine. Pola sata duže putuje se i do Makarske, Ploča, Dubrovnika…
Bitna se poboljšanja ne mogu provesti bez golemih zahvata i ulaganja, ali postoji učinkovito rješenje nadohvat ruke: uvođenje besplatne cestarine od Splita do Zadra, izvan sezone, uz korištenje ENC uređaja, kako bi se olakšao tehnički dio priče i protočnost na autocesti.
Time bi se postigle goleme izravne i neizravne koristi za gospodarstvo, turizam i sigurnost prometa, a na svaku kunu “izgubljenu” kroz cestarinu, dobili bismo barem deset kuna. A bilo bi i poštenije, jer bi svi iz Dalmacije plaćali jednaku cestarinu do Zagreba.
Važnost za gospodarstvo
Bio bi to eliksir za iscijeđeno dalmatinsko gospodarstvo, svojevrsno vraćanje duga Splitu, a velikim povećanjem prometa na središnjem dijelu Dalmatine, koja zimi zjapi prazna, povećala bi se i izravna naplata cestarine.
Velike bi koristi imali i Zadrani jer bi povoljnije putovali do južnijih destinacija, gospodarske zone u Dugopolju i BiH. Za uvođenje ove mjere, potrebno je samo malo volje, ali dosta – pameti. I čelnici koji ne misle samo o svom interesu i interesu svoga sela…
Uostalom, uvođenjem besplatne cestarine od Splita do Zadra smanjio bi se i broj poginulih na Jadranskoj magistrali jer bi bilo puno manje teških vozila i opasnih pretjecanja. Znatno bi se sigurnije vozilo i državnom cestom D1, jer bi mnogi koji sada, zbog visoke cestarine, do Zagreba putuju preko Knina, počeli koristiti autocestu. Uz spašene živote, smanjili bi se i troškovi medicinskog zbrinjavanja i popravaka auta, pa bi ovu mjeru trebale sufinancirati i osiguravateljske kuće.
Povećanjem prometa od Zadra do Splita povećala bi se vrijednost koncesija uz autocestu te povećao interes za nova ulaganja (crpke, restorani, hoteli, gospodarski objekti, poljodjelstvo), a znatno bi se poboljšalo poslovanje gospodarskih zona uz gradove, posebice u Dugopolju, te stvorili uvjeti za otvaranje novih. Ne treba zanemariti ni smanjenje zagađenja od ispušnih plinova uz obalu.
Više od 400 kilometara od Splita do Zagreba predugo je te bi trebalo pokrenuti projekt mosta preko Kaštelanskog zaljeva i tunela kroz Kozjak – spojnice s Dalmatinom. Time bi se put skratio za 15 kilometara i poboljšala konfiguracija trase.
Dugoročni je hrvatski interes i izgradnja “Savkine trase”, autoceste preko Knina, zbog neprocjenjivih gospodarskih i turističkih interesa, ne samo Dalmacije i južne Hrvatske, nego i središnje te susjedne Hercegovine. Time bi se Zagreb Splitu približio na 330 kilometara. Prvu fazu pokrenimo odmah, a druga će postati aktualna najkasnije za deset godina.
