Terapija igrom (play therapy) je psihoterapijski pravac utemeljen na teorijskim postavkama koje ističu da su djeca sposobna, od najranije dobi, donositi odluke i preuzimati odgovornost u skladu s njihovom dobi i sposobnostima.
Sa spomenutom terapijom upoznaje nas Tatjana Radulović, certificirana psihologinja za terapiju igrom iz Centra Proventus, piše portal Ordinacija.hr.
“Glavni cilj ovog pristupa je dati djeci priliku da donesu odluke, razriješe svoje probleme i preuzmu odgovornost za svoje postupke u većoj mjeri nego im je to dopušteno u svakodnevnom životu”, objašnjava naša sugovornica.
Kojoj djeci je namijenjena terapija igrom?
Namijenjena je prvenstveno za djecu predškolske i školske dobi koja imaju emocionalne i/ili ponašajne teškoće. Konkretnije, terapija igrom je korisna za djecu koja imaju poteškoće s upravljanjem ljutnje, poteškoće pri koncentraciji, poteškoće u kontaktima s drugom djecom i/ili odraslima, djeci koja su motorička hiperaktivna, djeci koja su izgubila blisku osobu, djeci čiji roditelji su u postupku brakorazvoda ili su razvedeni, djeci koja su svjedočila nasilju, djeci koja imaju probleme u komunikaciji ili poremećaj iz autističnog spektra (ako nije uključena mentalna retardacija), ako razvoj nije adekvatan kronološkoj dobi, te za poboljšavanje odnosa roditelj – dijete.
Koje se tehnike i mediji koriste tijekom terapije?
U terapiji igrom koriste se različiti mediji i tehnike poput: terapeutskog pričanja priča, kreativne vizualizacije, plesa, glazbe, pokreta, dramatizacije, gline i plastelina, crtanja i slikanja, te pijeska. Korištenjem nestrukturiranih materijala poput pijeska i minijaturnih figura ljudi, životinja, drveća itd. omogućeno je da se djetetova mašta izrazi na onaj način na koji je djetetu važno u tom trenutku. Stvaranjem životnih situacija u pijesku dijete ima mogućnost da ponovo proživi to iskustvo, da stvori novi smisao i stekne osjećaj kontrole nad svojim svijetom u kojem često odrasli djeluju tako zastrašujuće i moćno.
Kolika je njena učinkovitost?
Prema istraživanju Organizacije terapije igrom Ujedinjenog kraljevstva (PTUK), čak je 70 posto djece pokazalo pozitivne promjene nakon tretmana ove vrste terapije. Takav podatak se može objasniti prirodom odnosa između terapeuta i djeteta koji se razvija i njeguje. Nema prosuđivanja, nema točnog, niti krivog. Omogućavajući takvu atmosferu gdje su granice samo vezane uz sigurnost djeteta, terapeut omogućava djetetu da se slobodno izrazi bilo verbalno, fizički ili kroz igru.
Izaziva li terapija “otpuštanje” nekih konkretnih nakupljenih dječjih emocija?
Da, terapija igrom je namijenjena da dijete “otpusti” nakupljene osjećaje ljutnje, straha, tuge, frustracije, ljubomore ili nekih drugih osjećaja koje u svom prirodnom okruženju nije imao prilike izraziti na način da pri tome ne povrijedi sebe ili druge.
Prema Vašem dosadašnjem iskustvu – koliki postotak djece ima poteškoće u emocionalnom razvoju i/ili u ponašanju?
Prema mom dosadašnjem iskustvu oko 9 posto djece ili jedno od jedanaest djece ima poteškoće u emocionalnom razvoju i/ili u ponašanju. Usporedbe radi, na istom uzorku, oko 7 posto djece ima različite zdravstvene teškoće (uglavnom alergije). Intervencije za zdravstvene poteškoće su mnogo brže i efikasnije od onih koji se poduzimaju za socio-emocionalne teškoće.
Vi i Sanja Šikić jedine ste certificirane psihologinje za terapiju igrom – zašto ste se odlučiti specijalizirati baš za ovakvu vrstu terapije (obavlja li se školovanje u Hrvatskoj)?
U Hrvatskoj se najčešće govori o mentalnom zdravlju u kontekstu psihičkih poremećaja ili trajnih razvojnih teškoća. Poteškoće u socioemocionalnom razvoju također pripadaju mentalnom zdravlju. No, o djeci koja imaju poteškoća u ovom aspektu mentalnog zdravlja se uglavnom govori nakon što se dogodi ekstrem u ponašanju poput maloljetničkog ubojstva, samoubojstva i sl. Smatramo da se manifestacije u ponašanju djece s socioemocionalnim poteškoćama mogu prepoznati mnogo ranije, te da do navedenih tragedija ne treba doći. Također, važno je naglasiti da stručnjaka u tom području, osobito za rad s predškolskom djecom, u Hrvatskoj ima vrlo malo, a kako smo prikazali statističkim podacima, potrebe je sve više.
Glede edukacije za terapeuta igrom u Hrvatskoj, ona nažalost još ne postoji, ali nam je cilj da se i to unutar sljedeće dvije godine promijeni.
Kako ste zadovoljni dosadašnjim reakcijama mališana i roditelja na samu terapiju?
Veliki je interes za ovakav oblik tretmana te smo zadovoljne dosadašnjim odazivom. Jednom kada je uspostavljeno povjerenje između djeteta i terapeuta, djeca se vrlo rado vraćaju. Roditelji također pokazuju zadovoljstvo ovakvim tretmanom jer su vidljivi pozitivni pomaci u ponašanju njihove djece.
Na koji način roditelji mogu dobiti više informacija o samoj terapiji?
Više o terapiji igrom nalazi se na našoj web stranici www.centarproventus.hr gdje se ujedno mogu naći naši kontakt brojevi.
