Socijalna mirovina za sve starije od 70 godina bez prihoda u iznosu od 800 do 900 kuna, povećanje osnovice za socijalnu pomoć s 500 na 700 kuna, uvođenje imovinskog cenzusa za socijalna davanja, ublažavanje kriterija za stjecanje statusa roditelja njegovatelja i proširenje spektra usluga koje će nuditi ustanove u sklopu deinstitucionalizacije glavne su novosti koje bi, prema mišljenju radne skupine, trebale biti uglavljene u novi Zakon o socijalnoj skrbi. A novi zakon za sobom će povući i reformu socijalne skrbi.
Prema toj reformi i novom zakonu, socijalnu skrb će, umjesto dosad državnog proračuna, financirati lokalne samouprave, županije i gradovi. Za lokalne samouprave slabijeg imovinskog stanja sredstva će donirati država iz posebnog Fonda za izravnanja, piše Jutarnji list.
Novosti ima i kad je riječ o novčanim naknadama, pa tako njihova osnovica za samca treba porasti s 500 na 700 kuna. Ta bi se osnovica trebala vezati uz relativnu liniju siromaštva ili proračunsku osnovicu. Time bi se povećale naknade za najsiromašnije, što već niz godina od nas traži i Vijeće Europe i Svjetska banka, ali bi se i prvi put jasno propisalo tko može, a tko ne može primiti pomoć.
Imate imovinu? Dobit ćete zajam!
“Do sada nije postojala jasna evidencija imovine primatelja te se pomoć dodjeljivala na temelju prihoda. Osoba nije smjela imati nikakve prihode ili manje od 500 kuna za samca, te bi mu u tom slučaju pomoć iznosila razliku do tih 500 kuna. Sada predlažemo i pregled imovine, i to na način da socijalnu pomoć ne može primiti osoba čija imovina iznosi više od 60 minimalnih plaća”, pojasnio je za Jutarnji list dr. Zoran Šućur sa Studija za socijalni rad, član radne skupine koja je izradila okvirni prijedlog zakona.
Pod imovinom bi se podrazumijevao životni prostor koji bi za samca iznosio do 35 kvadrata te po 10 kvadrata za svakog drugog člana. Od cenzusa bi se odbio automobil u vrijednosti do 20 osnovica, odnosno 14.000 kuna ili vozilo bez obzira na vrijednost ako se koristi za prijevoz invalida ili ga koristi obitelj s više od troje djece. No, tu još, prema riječima dr. Šućura, treba pronaći cenzus jer, primjerice, “samac u stanu od 60 kvadrata u Zagrebu ne bi imao pravo na pomoć jer njegovih 25 kvadrata ‘viška’ vrijede 60 minimalnih plaća, a samac u istom stanu u Osijeku, primjerice, bi”.
Osoba koja ima vredniju imovinu, a nema prihoda niti načina da se riješi imovine u danom trenutku, mogla bi dobiti socijalnu pomoć na zajam, najdulje do dvije godine. Zajmoprimac je dužan vratiti dobiveno čim uspije, primjerice, prodati stan, a u suprotnom zajmodavac se upisuje kao vlasnik imovine.
Uvodi se pojam beskućnika
Pomoć za uzdržavanje, koju kolokvijalno nazivamo socijalnom pomoći, u budućnosti ne bi mogle primati radno sposobne osobe. Prema riječima dr. Šućura, pomoć radno sposobnim osobama dodijelila bi se samo privremeno, a potom bi ih se maksimalno brzo aktiviralo na zapošljavanju.
U području usluga u socijalnoj skrbi, vodi se računa da bi se ubuduće većina ustanova domskog tipa u Hrvatskoj trebala zatvoriti. Stoga se propisuje niz novih usluga, za koje bi se sadašnji domovi mogli osposobiti. Zaposleni u socijalnoj skrbi prvi bi put trebali dobivati i licence, i to na pet godina. Novi zakon prvi put uvodi i pojam beskućnika te izričito navodi da će se sva prava koja se odnose na obitelj odnositi i na istospolnu zajednicu, piše Jutarnji.
