ZADAR – Prije dvije godine na mjesto ravnateljice Doma za odgoj djece i mladeži imenovana je Tatjana Vukman koja je vrlo brzo krenula s idejom o potrebi transformacije Doma.
Razlog zašto se počelo govoriti o dislokaciji je što populaciji djece i mladima, koji su štićenici ove ustanove, pogoduje život u malim grupama te se istovremeno očekuju bolji i pozitivniji rezultati.
Bijeg od “sivog doma”
– Činjenica je da se individualizacija u radu bolje provodi u malim skupinama s individualiziranim pristupom u radu. Također, omogućilo bi se da djeca svakodnevno sudjeluju u zajedničkom životu, da svoju malu zajednicu doživljavaju kao blisku zajednicu, kao zamjensku obitelj. Na ovaj način omogućile bi se različite kreativne aktivnosti. Kroz ovakav vid života kod djece se razvija pozitivan stav prema svakodnevnim životnim zadacima, usvajaju se životne vještine i potiče pozitivan stav prema vlastitom životu. Primarno se razvija osjećaj pripadnosti, sigurnosti, samosvijesti i samopoštovanja, što je preduvjet uspjeha našeg stručnog rada, kazuje ravnateljica dodajući da je bitno da se izbjegne stigmatizacija djece kroz život u instituciji. Životom u malim grupama ostvaruju se bolji odnosi prema mjestu gdje žive, ali i prema odgojiteljima. Odnosno svi se interakcijski odnosi intenziviraju.
– Djeca se ne doživljavaju kažnjenima i obilježenima jer su smješteni u instituciju popravnog – “sivog” doma. Na ovaj način omogućava se stručnim osobama da provode kvalitetnu resocijalizaciju i ostale tretmanske pristupe.
– Naše potrebe svode se na pet objekata s minimalno 1.000 četvornih metara vanjskog prostora. Želja nam je da jedna od tih pet kuća ima mogućnost otvaranja obrta kako bi se djeca radno osposobljavala i uvodila u profesionalni rad. Naravno da bi uz tretman resocijalizacije u okviru pet kuća i dalje ustanova obavljala poludnevni tretman u prostoru koji odredi Grad Zadar. Zajedno s iskusnim stručnim kadrom Doma pružale bi se različite usluge na području socijalne skrbi djece i mladih u skladu s potrebama lokalne zajednice, navodi Vukman.
Ova ideja o dislokaciji Doma, kao i o njegovom transformiranju naišla je na odobrenje čelnika Grada.
– Naime, objekt u kojem se trenutačno nalazi Dom može se prenamijeniti za neki drugi javni sadržaj. Za transformacijom ovog objekta postoji interes struke, Grada Zadra kao cjeline, građana, no u konačnici bit će najviše zadovoljna prioritetna, marginalizirana djeca i mladi, ističe Vukman.
Na sastanku održanom prije desetak dana nazočili su Mario Pešut, pročelnik za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Zadra, dogradonačelnik Dražen Grgurović, Danijela Jadrijev, ravnateljica Centra za socijalnu skrb, Davorka Krnčević, ravnateljica Doma za stare i nemoćne u Zemuniku, Maja Pletikosa, ravnateljica Doma Sv. Frane, Tatjana Katkić-Stanić, ravnateljica Uprave za socijalnu skrb Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, te Tatjana Vukman, ravnateljica Doma za odgoj djece i mladeži.
– Na sastanku se razgovaralo o transformaciji ove ustanove te su svi nazočni podržali projekt i dogovoreni su prvi koraci za realizaciju toga. Rješenje vidimo kroz javno-privatno partnerstvo s obzirom da trenutačno država ne može ući u veće investicije. Nadamo se da će privatni investitori pronaći svoj interes za zamjenu postojećeg objekta, kazuje Vukman dodajući da je činjenica da postoji dogovor, suglasnost, prihvaćanje opravdanosti ovog projekta.
– Važno nam je da nas Grad Zadar podržava u potpunosti i želi surađivati oko realizacije plana, nastavlja Vukman. Kompletnu financijsku konstrukciju zemljišta i objekta kućica trebao bi riješiti onaj privatno-pravni subjekt koji se po javnom natječaju odabere.
– U rujnu ćemo dobiti upute i kriterije za izradu projekta koji bi išao na definitivnu suglasnost za provedbu. Sve podatke dostavit će nam Uprava za socijalnu skrb Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi. Naglašavam da su realizacijom ovog projekta svi dobitnici. Prvenstveno djeca o kojoj skrbimo, struka, Grad Zadar, privatni investitor, ali i svi građani grada Zadra kroz novi javni sadržaj u centru grada, zaključuje Vukman.
