Duško Lokin zadarski je pjevač koji se može pohvaliti s više od četrdeset godina radnog staža u pjevanju. Uz njegove hitove odrasle su generacije, a Lokin i danas žari i pali gotovo istim entuzijazmom kao nekada, ipak za nekoliko “banki” iskusniji. Kada mu se pjesma ne plasira u finale splitskog festivala, stari zadarski mačak će medije zabaviti “paljbom” po organizatorima. Uz pomirujući ton na kraju, dakako. No za “Lipu spizu dalmatinsku” se, ipak naposlijetku čulo. Da ne duljimo, u nastavku vam donosimo odgovore na šesnaest pitanja upućenih legendarnom zadarskom pjevaču, čiji “styling” će i nakon privedene dugogodišnje karijere vjerojatno još dugo putovati analima povijesti kao primjer dosljednosti koje se ne bi posramio niti jedan Johnny Cash.
Kada izlazi reprint starih pisama iz 70. i 80. godina? Puno dobrog zdravlja, Batur
– Reprint starih pjesama je izašao prije dvije godine na “Zlatnoj kolekciji” u izdanju Croatia Recordsa.
Koja Vam je osobno najdraža vaša pisma, a koja dalmatinska? Jelena
– S obzirom da sam završio pomorsku školu i neko vrijeme plovio, nameće se sama od sebe pjesma “Jedna žena čeka brod”. Sasvim je sigurno da je to jedna od najljepših, ako ne i najljepša pjesma posvećena pomorcima. Moja najdraža dalmatinska pjesma je “Da te mogu pismom zvati”.
Kažu da ti je Zadar u duši. Jesi li ikad bio u Tornadu? Kažu da jesi. Navijaš li za Hajduk ili za Dinamo?
– Naravno da mi je Zadar u duši, ali ništa manje nego Pakoštane, odakle su moji korijeni. Ne, nisam bio član Tornada, jer u moje vrijeme to nije postojalo. No mogu vam otkriti da sam igrao nogomet već s osamnaest godina u prvoj postavi Zadra, a igrao sam i u juniorima zadarske košarke. Inače navijam za Hajduk, ali i za Zadar.
Imam problem s pismom “Lipa spiza dalmatinska” jer ogladnim svaki put kad krene… Što Vi preferirate od spomenute spize? Roko
– Shvaćam vaš problem kada je u pitanju “Lipa spiza dalmatinska”. Možete misliti kako je meni koji to pivam svaki dan, a gurman sam.
Uvijek sam se pitao gdje je to Ivčićeva riba “Kod Duje” dok mi nije palo na pamet da je to samo rima zbog ‘čuje’. Gdje se izlazilo u Zadru i koje su to bile klape? Enio
– Naravno da je to zbog rime. Gdje sam izlazio u Zadru? Pa naravno kao i danas kad sam u Zadru – na Kalelargu!
Kako Vam se kao Zadraninu koji ne živi u Zadru naš grad čini kulturološki i vizualno u odnosu na Zadar nekad? Kako doživljavate Zadar u usporedbi s gradovima po svijetu? Miro
– Sigurno je da je Zadar u posljednjih petnaest godina napredovao i kulturološki i vizualno, a s obzirom na resurse koje ima, te geografski položaj, napredovat će sve više i više. Zadar je grad koji je idealan za živjeti. Kada živite, makar i u prolazu, u nekim svjetskim destinacijama pogotovo shvatite svu ljepotu i prednosti Zadra nad drugim gradovima kod nas, a i u svijetu.
Jeste li ikad mogli pomisliti da će na Vas posumnjati kao na terorista? Što ste pomislili kad su Vas australski specijalci onesposobili kada ste krenuli uzeti svoj kofer? Renata
– Naravno da nisam ni pomislio da će baš mene izabrati za potencijalnog terorista, ali čovjek koji u današnje vrijeme putuje svijetom mora misliti na to. Ja sam se, eto, zbog umora, malo opustio i dogodilo mi se to što se dogodilo.
S kim su putovanja po svijetu bila najzabavnija i kojih ćete se anegdota s njih uvijek sjećati? Ante
– S Mladenom Grdovićem. Što se tiče anegdota, trebalo bi mi puno stranica da ih ispričam.
Kada ćete doći u Srbiju? Bio bi red, jer tu imate mnogo fanova. Đorđe
– Pa, kad Zadar kao grad dogovori neku suradnju s nekim gradom u Srbiji. Ako tamo imam puno ljubitelja moje glazbe, zašto ne?
Duško, nisam Vas vidio dvadeset i pet godina, pa čak ni zadnji put kad ste gostovali u Kanadi (zbog prirode posla). Ali imate li Vi uopće namjeru stariti? Nismo se službeno nikada upoznali, ali smo bili redovni gosti u Kompasu. I danas mislim da je prije trideset i pet godina odlazak na kavu u Kompas bio neka (ako smijem to tako nazvati) vrsta rituala. Što mislite o Zadru u vrijeme naše mladosti i Zadru danas? Srdačan pozdrav Vama i sunčanom Zadru iz Toronta. Čovik od svita
– Očito je da me niste vidjeli dvadeset i pet godina kada kažete da se nisam promijenio. Naravno, još idem na kavu u Kompas, ali i drugdje, jer Zadar ima puno, puno lijepih kafića.
Kako komentirate ovogodišnji Splitski festival? Je li bio takav jer ne znaju ili su tili radit’ sprdačinu kao što je Prkačinovo pjevanje “Galeba”? Ako je to tribala biti sudbina Zadarfesta, onda je možda i bolje što je ugašen. Rico
– ‘Split’ je ove godine bio dobar, a pjevanje Ante Prkačina, mislim da se ne trebate s tim opterećivati. To je ionako bilo u nekom, nazovimo to tako, šou programu. Za Zadarfest je velika šteta što ga nema.
Pratite li zadarsku glazbenu scenu? Što kažete na činjenicu da jedino “reality showovi” uspiju izbaciti poneko ime, poput Natali Dizdar ili Ivane Radovniković? Elijana
– Današnja glazbena scena puna je kvalitetnih mladih pjevača, ali malo je njih prepoznatljivo po stilu i boji glasa. Što se tiče mladih zadarskih snaga, mislim da nije važna kvantiteta nego kvaliteta, a to Natali Dizdar i Ivana Radovniković najbolje dokazuju.
Jeste li ikada u životu imali nekakav posao, isključujući pjevanje? Mate
– Da, bio sam nekoć pomorac.
Je li istina da si se u Lukovom Šugarju potukao s dva mještanina, jer su ti let-lampom mahali oko glave dok si pjevao? Je li to mit ili ima istine? zerubabe
– U Lukovom Šugarju nikad nisam pjevao, pa tako ta priča ne drži vodu.
Zašto Duško Lokin nema niti jednu pismu o Zadru? Everton F.C.
– Mislim da su neki moji kolege otpjevale prekrasne pjesme o Zadru, pa mi se čini da je bolje pjevati njihove pjesme, ako to netko zatraži, nego pokušavati napraviti i snimiti nešto što ljudi, moguće, ne bi prihvatili.
– Sve je to dio šoubiznisa, onda i danas. Ili da pojednostavnim, dio mog imidža, bez obzira na današnje ili jučerašnje trendove.
