ZAGREB– Nakon što je haaško tužiteljstvo najavilo da će od suda zatražiti dugogodišnje kazne za trojicu hrvatskih generala, sa svojim završnim podneskom u javnost izlaze i obrane. Luka Mišetić, glavni branitelj Ante Gotovine ukratko iznosti što obuhvaća 400 stranica Podneska. I kaže najvažniji zaključak podneska sudu; Pošto nema nikakvih elemenata za bilo kakvu osudu generala Gotovine, tražimo oslobađajuću presudu po svim točkama optužnice. U dokazivanju nevinosti, obrana kreće od bitne stvari, pitanja je li Hrvatska imala namjeru protjerati Srbe, ili se znalo da su Srbi imali namjeru otići jer nisu željeli prihvatiti hrvatsku državu, živili u strahu. Obrana dokazuje da su taj strah sijali Milošević i Martić. Razlog postojanja, tzv. rsk bila je u u principu da Srbi i Hrvati ne mogu zajedno živjeti. To je razlog postojanja krajine. Srpsko je vodstvo širilo propagandu da su Hrvati koljači, a svjedoci, poput P. Galbraitha potvrdili su da, se prije Oluje nikako nije moglo zaključiti da Hrvati planiraju protjerati Srbe, ali se itekako znalo da će Srbi otići.
‘Hrvati gađali vojne ciljeve’
Detaljna analiza korištenja topništva naredni je važan dio Podneska obrane. Svjedoci su potvrdili, čak je dokazano da to stoji i u izviješću srpskih obavještajaca, da nije bilo neselektivnog granatiranja. Interna procjena srpskih obavještajaca bila je da “Hrvati gađaju vojne ciljeve (4. kolovoza). Nikakve, dakle nema osnove za optuživanje o prekomjernom granatiranju. Obrana donosi i iz sata u sat analizu 4. kolovoza 95.’ u Kninu. Kronologija dokazuje zašto su Srbi donjeli doluku o potpunoj evakuaciji stanovništva. Jasno se vidi da su Srbi sve do poslijepodneva 4. vjerovali da će izdržati. No, tada je 7. gardijska brigada probila liniju na Dinari, oko 14 sati. Kada su Mrkšić i Martić dobili dojavu da je Markač probio Velebit (oko 15,30 sati), da je mogao nesmetano ići sa specijalcima do Gračaca i Otrića, a Gotovina zaobilaziti sa 7. i 4. gardijskom i spojiti se na Otriću (jedina komunikacija), kreće evakuacija. A ne progon od strane HV-a. U dogovoru s M. Babićem u Beogradu Mrkšić dogovara – treba cijelo civilno stanovništvo evakuirati. Obrana objašnjava i da nije bilo zločinačkog pothvata. Cijeli politički i vojni vrh RH, u dogovoru sa SAD-om izdaje eksplicitan nalog da – Oluju treba brzo završiti, maksimalno zaštititi civile i pripadndike UN-a. Gotovina je poduzeo sve potrebne mjere, prije, u vrijeme i nakon Oluje da se zaštite civili i imovina.
Nije bilo kontakta
Nakon operacije Oluja, Gotovina je ratovao u BiH. To je dokazano, a doslovce svi svjedoci iz Hrvatske i inozemstva rekli su da nitko nije imao kontakt s Gotovinom o događajima nakon Oluje, niti je netko spominjao da bi smatrali da u njegovu dužnost spada i rješavanje događaja nakon Oluje na oslobođenom području.
