BIOGRAD – Ovogodišnja je dodjela započela još u Šibeniku gdje je održan Porin Classic, a potom je od srijede do subote u Biogradu održan raznovrstan i zanimljiv program koji je kulminirao finalom u subotu s proglašenjem dobitnika u sportskoj dvorani gdje je većim dijelom prevladavala izvanredna scenografija Ivice Propadala vrijedna gotovo 35 tisuća eura, za koju autor kaže da je ove godine rađena sa skromnim budžetom u skladu sa sveprisutnom recesijom.
Mjesta za publiku je za ovakav spektakl bilo malo, a i nju su uglavnom sačinjavale mlađe generacije te je početna zamisao da Porin sliči dodjeli Grammyja neslavno propala, jer mnogi od renomiranih izvođača nisu naviknuli pjevati i svirati uz «dječju» dreku.
Druga, iako ne manje bitna zamjerka Porinu 2010. je i prošlogodišnja boljka. Naime, u sportskoj dvorani, usprkos novougrađenoj klimatizaciji, zahvaljujući premoći scene u ovako malom prostoru te «moru» reflektora, čujno zujanje klime je bilo gotovo pa beskorisno s obzirom da ni ove godine vidljivo nije bilo zraka. No bilo je ipak nešto podnošljivije u odnosu na prošlu godinu kada se publika kupala u vlastitom znoju.
Osim toga, HRT je dokazao svoju premoć na Porinu, zabranjujući snimanje svim televizijskim ekipama: RTL, NOVA TV te mnogim drugim lokalnim televizijskim postajama, odnosno, ne samo snimanje subotnjeg finala već bilo kojeg sadržaja što se održavao u dvorani od srijede do subote. Stoga su mnogi komentarima optužili upravo HRT za totalnu neorganiziranost za vrijeme subotnje dodjele. Zahvaljujući svemu tome, medijske kuće koje su pratile Porin dobile su dojam da su zapravo nepotrebne za promociju održavanja ove najznačajnije dodjele diskografskih nagrada u Hrvata.
Teško je ne spomenuti uvjete rada novinarskih ekipa u subotu kada se u tzv. press-centru, odnosno školskom hodniku s nekoliko stolica pred velikim LCD-ekranom pokušavalo pratiti Porin 2010. Uz nesnosnu buku koja je vladala u ovom neprikladnom prostoru pokušavali smo doznati informacije za članke današnjeg tipa pišući zabilješke po papirićima koje smo oslanjali na koljena sjedeći na radijatorima, čučeći, itd. Ništa bolje nisu prošli ni fotografi koji su se sa svojih mjesta u dvorani morali boriti protiv ljudskih glava i kamera, pa su mnogi ostali uskraćeni za možda neke od najbitnijih trenutaka Porina. No nije sve baš bilo tako crno.