ZADAR – Gotovo 18 godina šutjelo se o Goranu Alavanji Srbinu iz Karina Donjeg, 27-godišnjem policajcu ubijenom u noći s 22. na 23. studenoga 1990. godine nadomak Obrovca. I Srbi i Hrvati imali su do prije dvije do tri godine znatno “važnijeg” posla. Goran Alavanja je bio izmaknut iz kolektivne svijesti hrvatskog i srpskog naroda.
Tad su se pojedinci odjedanput započeli javno pitati “tko je prva hrvatska žrtva u Domovinskom ratu”. Je li to Goran Alavanja, poginuo na raskrižju kod Obrovca, više od tri mjeseca od početka “balvan revolucije” i mjesec dana poslije pobune milicionara/policajaca srpske nacionalnosti u Zadru iza koje su otišli na prostor samoproglašene “Zajednice srpskih općina” predsjednika Milana Babića, odnosno u Benkovac, Obrovac, Knin… Ili je to hrvatski redarstvenik, 22-godišnji Josip Jović, Hrvat iz Aržana kod Imotskog poginuo 31. ožujka 1991. godine na “krvavi Uskrs” na Plitvičkim jezerima.
Tko je bio Goran Alavanja?
Nastavak dokazivanja svojih istina nastavio se i u povodu ovogodišnje 19. godišnjice pogibije Josipa Jovića, iako je Plitvičkim jezerima bio gotovo cijeli državni vrh ili njihovi izaslanici. U utorak navečer na sjednici Gradskog vijeća grada Benkovca to pitanje na aktualnom satu postavio je i vijećnik vladajućeg HDZ-a Ivan Čerina, dugogodišnji predsjednik benkovačkog UHDDR-a.
– Da je Goran Alavanja prvi policajac koji je poginuo za Republiku Hrvatsku, hrvatske branitelje grada Benkovca je jako uznemirilo. To je veliki apsurd i sramota jer Alavanja ne može biti hrvatski branitelj. Alavanja je zajedno s kolegom Stevanom Bukaricom kao policajac iz Biograda na moru tražio premještaj u Benkovac jer nije želio nositi hrvatski grb. U tzv. SAO Krajini je bio slavljen kao prva žrtva ustaša, tvrdi Čerina dodajući da je Alavanja poginuo za svoje ideale i kao takve mu to nitko ne može negirati, uzeti.
Te noći 23. studenog 1990. godine rafalom iz strojnice ubijen je Goran Alavanja. Teško je ranjen policijski inspektor Stevan Bukarica, dok je Jovo Graovac neozlijeđen.
– Alavanja, Bukarica i Graovac nisu nosili uniformu i grb MUP-a RH, odnosno šahovniicu, već oznake jugo-milicije. A Bukarica, nakon što je bio zbrinut u Zadru i nakon oporavka u Krapinskim Toplicama, kao i Graovac otišao je na drugu stranu. Bio je pripadnik specijalne policije, tzv. SAO Krajine te je zbog ranjavanja kod Obrovca tražio invalidninu od krajinskih vlasti, pojašnjava Čerina.
Koja je prava istina?
Mnogi članovi naše udruge, ujedno i prvi hrvatski redarstvenici, kaže Milan Nimac, koordinator benkovačkog UHDDR-a te kritične noći bili su u službi nadomak Obrovca i znaju na koji se način dogodio, odnosno da su oni trebali biti žrtve navedenog zločina. Ovom prilikom želimo glasno i jasno naglasiti da Goran Alavanja, iako je u Registru hrvatskih branitelja nije bio prvi hrvatski redarstvenik nego je bio milicajac u Biogradu te začetkom oružane pobune pobjegao je u Benkovac. Isto tako svima je poznato da policija iz Zadra u to vrijeme nije mogla slobodno ući u Obrovac i Benkovac. Iz te činjenice vidljivo je kome su služili tadašnji milicajci iz Benkovca, odrješito će Nimac.
– Nama je stalo samo do istine o Domovinskom ratu i ništa više. Ako je zaista bio prvi hrvatski redarstvenik onda će mu benkovački UHDDR na groblju u Karinu Donjem prvi podignuti spomenik s hrvatskim obilježjima visok pet metara. O mrtvima sve najbolje, ali na Alavanjinom posljednjem počivalištu u Karinu Donjem nema niti jednog znaka, ni jednog jedinog hrvatskog slova, ogorčeno će Milan Nimac, prvi hrvatski redarstvenik, dodajući kako u njihovoj udruzi postoji cjelokupna dokumentacija propisa poginulih i ranjenih milicajaca Službe javne bezbednosti (SJB) Benkovac, na kojemu se nalazi Goran Alavanja i ranjen Stevan Bukarica.
Hrvatski policajci nisu mogli u Obrovac
Stoga pozivamo sve one kojima je stalo do istine, da dođu do naše udruge da im pokažemo cjelokupnu dokumentaciju o navedenom događaju te da tu priču zatvorimo za sva vremena. Na taj bi način začepili usta svim onim koji pišu neistine o navedenom događaju te da se završi svako politikanstvo oko toga. Želim naglasiti da nam je teško govoriti o mrtvim osobama, ali smatramo da moramo reagirati na neistine gdje se želi revidirati povijest, naglasio je Nimac koji je u noći Alavanjinog ubojstva kao hrvatski redarstvenik bio na službi u blizini raskrižja kod Zatona Obrovačkog, iznad Obrovca.
– Istina je da hrvatski policajci nisu mogli u Obrovac kojeg su tada držali pobunjenici. Na Alavanjinn pogreb nisu smjeli doći predstavnici hrvatske vlasti i policije. Nadgrobni govor je držao tadašnji predsjednik Jovana Raškovića SDS-a za općinu Benkovac Zdravko Zečević, budući premijer tzv. SAO Krajine, objašnjava Nimac.
Goran Alavanja prvo je ime na policijskim popisima neriješenih ubojstava od 1990. do 2001. godine. Zadarski istražitelji službeno su objavili da je u tročlanu policijsku patrolu navodno pucao izvjesni Ličina, kamionđija iz Gračaca. Prema istim priopćenjima, Ličina nije uhićen samo zato što se sklonio u kuću koju su čuvali naoružani kninski pobunjenici.
– Nikom nećemo dozvoliti da krivotvori istinu o Domovinskom ratu. Alavanjin slučaj trebalo bi detaljno istražiti. Puno je priča i dokumenata na kojima se može konstruirati priču o tom milicajcu, zaključio je Ivan Čerina tvrdeći još jednom da Goran Alavanja nije smio biti upisan u Registar branitelja niti je prva žrtva srpske pobune u Hrvatskoj.
Međutim, službeni dokumenti i popisi kažu drukčije. Goran Alavanja je u Registar branitelja upisan kao poginuli pripadnik MUP-a RH, a njegovi su roditelji ostvarili sva prava prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja. Koliko god to danas nekome smetalo, nesporno je kako su se u Domovinskom ratu tisuće hrvatskih Srba stalo na branik domovine Hrvatske. Je li među njima bio i Goran Alavanja iz Karina Donjeg?!
