BEOGRAD – Sreten Jocić, koji je sam za sebe rekao da su ga mediji prozvali najopasnijim živućim Srbinom, već je prvog dana suđenja u potpunosti ispunio pretpostavke da će to biti show u sudnici Specijalnog suda na Voždovcu. A taj show koji prati beogradski dio postupka za ubojstvo Ive Pukanića i Nike Franjića u sudnici Giovanni Falcone, u kojoj uz Jocu kao optuženici sjede Željko Milovanović i Milenko Kuzmanović, počinje nekoliko sati prije 14.30 sati.
Sudnica je inače nazvana po talijanskom tužitelju koji je život posvetio borbi protiv talijanske mafije. Cosa nostra ga je i likvidirala 1992. dignuvši u zrak dio autoceste kojim je prolazio njegov auto. Poginula je i njegova supruga te trojica tjelohranitelja.
Osiguranje trase po Ustaničkoj počinje tri sata prije suđenja, a onda oko 14 sati uz zvuke sirena i zaustavljanje prometa stiže kolona od desetak vozila.
Joca Amsterdam, koji je rekao da je poduzetnik koji zarađuje 2000 eura, ali koji se vratio u Srbiju da bi ulagao i investirao novac a ne da bi se bavio kriminalom, glavni je lik u sudnici.
– Bio sam suradnik barem šest tajnih službi, slušale su me sve tajne službe svijeta. Poznajem sve od špijuna do akademika, od policajaca do sudaca, od šefova država do kriminalaca. Znao sam mnogo ljudi koji su ubijali a bili su moji prijatelji ili kumovi, ali ja nisam bio meta – rekao je Jocić u svojoj obrani.
Doznali smo i da ga je u nizozemskom zatvoru gdje je, kako je rekao, bio kao u grobu, posjećivao nizozemski novinar, koji mu je bio prijatelj i koji je o njemu htio napisati knjigu. Knjigu o njemu najavila je i srpska književnica Olivera Bjelica, koja je redovito dolazila na rasprave u Beogradu kad mu se sudilo za poticanje na ubojstvo Gorana Marjanovića, zvanog Gogsi Bombaš.
Na velikim plazmama prijenos Jocićeve obrane izgledao je kao krimić uživo. Gestikulirao je, podizao i spuštao glas, lupao je šakom o pult i vikao pa mu je čak u jednom trenutku predsjednik sudskog vijeća, sudac Vladimir Vučinić, rekao da nema nikakve potrebe da viče. Pomirljivo je spustio ton, a sve otrovne strelice o po njemu montiranoj optužnici usmjerio je prema tužitelju Jovici Jovanoviću, jedinom od predstavnika pravosuđa kojem se mogao izravno obratiti.
Priznavši da je godine proveo iza rešetaka po raznim državama Europe, nastojao je relativizirati ono za što je izdržavao kazne. Glavni moto njegove obrane je da je žrtva političko-policijskog dogovora Hrvatske i Srbije, da u 8000 stranica spisa nema nijednog dokaza koji ga izravno tereti. Ne čini to, rekao je, čak ni krunski svjedok Tomislav Marjanović, već on samo prenosi da je čuo razgovor dvije osobe o njemu, čemu Jocić nije bio prisutan.
Jocić misli da će sud između politike i dokaza izabrati drugo. Neki od beogradskih kolega, naravno želeći ostati anonimni, rekli su da bi u slučaju da Jocić izađe iz zatvora, bilo vatreno na beogradskim ulicama.
CE-ZE Moda
No, to su tek nagađanja, a sigurno je jedino da će u nastavku procesa biti vatreno u sudnici u kojoj optuženici sjede u posebnom kavezu s rešetkama, staklom odvojeni od publike. U njegovoj predstavi, u kojoj nastoji uvjeriti sudsko vijeće u svoju nedužnost, svi ostali u odnosu na njega su sporedni glumci ili statisti.
Izvještaji sa suđenja Joci Amsterdamu danas su bili na naslovnicama svih beogradskih dnevnih listova. Tabloidi poput Kurira fokusirali su se na popratni dio pa izvještaj uz egidu CE-ZE Moda (ce-ze, skraćenica za centralni zatvor) prati naslov “Jocino prugasto odelo”
